Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
petak, 27.06.2008.
Veliki Zavižan, Balinovac i Posljednja igra leptira
Nakon što smo se "smjestili" u planinarskom domu, u ne baš rano poslijepodne (već negdje srednje), odlučismo krenuti u osvajanje dva žiga iz naše planinarske knjižice. Oba nezahtjevna i po mojoj mjeri. Planinarska priča u ovom postu vrlo je kratka: jednostavan je i uspon i spust s oba vrha. Staze se nadovezuju jedna na drugu.
Poslužite se s mapom koja je na početku staza i ne možete se zagubiti, posebno zato jer su i marke ok. (Na Balinovcu nešto bolje.). Put počinjete i završavate kod Botaničkog vrha. Moguće su i kružna putovanja da ne idete nazad istim putem. Moguće je čak i da put ne završite kod Botaničkog, već izbijete kod samog doma.
Evo mape:
A evo kako smo mi proskitali ovim putem.
Ma, sve skupa je to jedno dva sata hodanja. Može i duže, ako vam se uživa u prekrasnim pogledima.
Veliki Zavižan
Staza kroz simpatičnu šumu, koja fino štiti od sparine.
Vrh. Tu smo negdje sreli dvoje Austrijanaca/Šwaba s kerom. Prkosno smo na hrvatskom uzviknuli "pooogledajte seeemafor" i ponosno prošli pokraj njih.
Na vrhu žig na svom mjestu.
I gle ovu besramnu planinarsku promociju! Šta sve neće trpjeti planinarski sandučić na vrhu!
Okrenemo se, kad ono fantastičan pogled na planinarski dom na Zavižanu.
Na vrhu smo sreli Slavena Bilića u zamaskiranoj verziji. Odlučio se malo na Velebit-meditaciju. I zato nije bio sretan kad sam izvadila foto-aparat i opalila (izderavanje included).
Balinovac
Bježimo od Slavenskog! Na doljnjoj slici možete vidjeti naš slijedeći cilj - Balinovac. Spuštamo se u kotlinu koju vidite na fotki i penjemo na novi.
Tonemo opet u prekrasnu šumu i guštamo u hladu.
Putem nailazimo na gomoljastog Dvornika. Što reći? True!
Evo nas pod vršnom stijenom Balinovca, hehe...
I, konačno, nakon nešto više od pola sata laganog hoda, još jedan žigić u mojoj zbirci.
Evo još par detalja iz šume. Tko se nije skrio, kamen ga bio.
Povratak kroz Botanički vrh.
Leptiranje
Joj, moram vam ispričati storiju oko ove fotke s leptirima. Ima ih hrpe po tim sjevernovelebitskim livadama. I ja na jednom mjestu stala i skužim 4-5 ljupkih leptirovića na jednom mjestu, u koji fantastični prizor, mehanički pomislih! Ispast ću u Drvu znanja, ako ne već u hrvatskoj verziji Nešnl đio-grafika, već mi se foto-prsa nadimaju od slave, fotkam, šuljam se oko prizora iz raznih uglova... Da, zovem se Diavola i želim uhvatiti trenutak! Kad odjednom čuješ frenda koji prolazi "pa šta tolko govno slikaš?".
Jao. Boli. Koljena su mi zadrktala. Kasnije sam skužila hrpe tih crnih leptira. Bili su mi fekalis-upozorenje. Iz poštovanja prema svojim čitateljima nisam zumirala ovu sliku u svojoj svojoj snazi i veličini.
Za kraj, moja poruka:
Ljudi, idite u planine!!
VrhVeliki Zavižan (1676m) Markacije: A ok, nisu se pretrgli. Žig: Ugradbeni Vrijeme do vrha: Od doma sitnica Opasnosti: Užitak Životinje: Muhe Vidikovac: Fantazija Sve u svemu: Malo napora, a pogled fantazija - idealno!
Vrh: Balinovac (1602 m) Markacije: Bolje, jednostavna orjentacija Žig: Ugradbeni Vrijeme do vrha: Ma sitnica ako ste pred Botaničkim Opasnosti: Užitak Životinje: Crni leptiri Vidikovac: Savršen Sve u svemu: Pročitaj prethodni sveusvemu
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
Šta sve neće trpjeti planinarski sandučić na vrhu! 
