Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
srijeda, 04.06.2008.
Fotkanje za putovnicu i igra "pronađi uljeza" na fotki
Istekla mi putovnica. (Kad ste zadnji put provjeravali vašu? Hehe... mene zateklo.) Ne bi ni skužila datum, na svu sreću da mi treba viza za jednu novu zemlju koju ću tako rado posjetiti za mjesec-dva. I tamo tražili podatak do kad mi putovnica vrijedi. Šokiralo me.
I ništa, pogledah što sve treba za novu putovnicu. Joj, fotkanje. Mrzim. Jer uvijek na tim fotkama izgledam totalno retardinjoski. Neprepoznatljivo. Ili imam izbečene oči kao Jelena Veljača u šoku ili su mi usne stisnute u Franja-stilu. Glava kao da jedva stane u kadar, lice blijedo, izraz preplašeno, kosa zbrčkana masa. Ma, mislim, tiha jeza. A kad mi još kažu da mi se moraju uši vidjeti - proplačem i preklinjem. Na moju frizuru uopće ne ide stavljanje-kose-iza-ušiju jer izgledam kao debil. Uši su mi najnormalnije, ali ne u varijanti s kosom. Kako imam bujnu kosu, uši mi dobivaju klempavu varijantu na svaki pokušaj da kosu ukrotim polaganjem iza ušiju.
Ovaj puta sam odlučila da neću praviti budalu od sebe. Kosu sam vrlo, vrlo minimalno maknula da se vide uši. Nekako sam namjestila špangicama postavljenim na skrivena mjesta. I mislim si ja, čudom se čudim da, recimo, nisu zabranili šminkanje prilikom fotkanja za dokumente. Pa šminka može drastično promijeniti žensko lice (a i ne samo žensko hehe). Koje crni uši, šminka radi ektremne mejkovere! Šta su zapeli na te uši...
Nego, kad smo kod putovnica. Pozdravih se s mojom postojećom putovnicom, šmrc, zanimljvih sam žigova u njoj ostavila... a evo vam jedan od njih...
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.