Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
petak, 11.01.2008.
Preminuo Sir Edmund Hillary, prvi osvajač Mount Everesta, heroj i ikona 20. stoljeća!
Jedan od najpoznatijih svjetskih planinara Sir Edmund Hillayri preminuo je jučer na Novom Zelandu u 88. godini života.
U povijest, i to ne samo planinarstva, ušao je 29. svibnja 1953. godine kada je sa svojim šerpom Tenzingom Norgayem bio prvi penjač koji se uspio popeti na vrh Mount Everesta (8,848 m), najvišu planinu na svijetu. Bili su dio 9. britanske ekspedicije na Himalaji. Jedan je od najpoznatijih Novozelanđana i to zbog uspjeha u planinarenju, pustolovnog duha, ali i filantrofskih životnih uvjerenja. Tijekom života uložio je velike napore da pomogne narodu Šerpa (šerpa je naziv za pomogače penjačima na Everestu, a naziv su dobili po narodu Šerpa koji živi u podnožju nepalskog dijela Himalaja). Osobno je sudjelovao u prikupljanju velikih novčanih iznosa da se ondje izgrade škole, bolnice, mostovi, vodovodni sustav i, čak, zračna luka.
Edmund Hillary rođen je 1919. godine u južnom dijelu Aucklanda. Njegovi su preci došli iz Yorkshirea. Kao dijete, bio je introvertiran i vrlo stidljiv, pa je bježao u knjige i sanjarenje o pustolovnom životu. Otac mu je bio strog i sve je moralo bit pod kontrolom. Sa 16 godina prvi put zainteresirao se za planinarenje tijekom jednog školskog izleta. Iako je bio pomalo nespretan, inferioran u sportu, zbog fizičke se građe nije našao u tada tradicionalnim sportovima. No, zbog fizičke snage i izdržljivosti našao se u planinarenju. Prvi veliki uspon doživio je 1939. godine kada je došao do vrha Mount Olivera u Južnim Alpama. Tijekom Drugog svjetskog rata bio je pripadnik ratnog zrakoplovstva.
Uspon na Mount Everest
Hillary se priključio britanskoj ekspediciji na Everest 1951. godine. No, osvajanje vrha doživjet će dvije godine poslije, 1953. Taj uspješni uspon započeo je komplikacijama jer je ta uobičajena ruta bila zatvorena od strane Kineza koji su kontrolirali Tibet. Nepalci su dopustili samo jednu ekspediciju godišnje. Švicarska ekspedicija (u kojoj je bio TEnzing) pokušala je doći do vrha 1952. no, nisu uspjeli zbog lošeg vremena 260 m prije vrha! Hillary je dobio poziv britanske ekspedicije, pristao je, ali je nakon nekog vremena odlučio odustati. Evo kako su tada izgledali:
Vođa ekspedicije Hunt i drugi članovi ekipe uvjerili su ga da, ipak, ostane. Podijelili su se na dvije ekipe: Tom Bourdillon i Charles Evans; i Hillary i Tenzing. Počeli su s postavljanjem kampova u ožujku 1953., a zadnji su kamp na South Colu postavili na 7,900 m. Dana 26. svibnja Bourdillon i Evans su bili blizu, no, morali su se vratiti jer je Evans imao ozbiljnih problema sa sustavom kisika koji su koristili. Bili su samo 100 metara od vrha!
Tada vođa ekipe Hunt daje naredbu Hillaryju i Tenzingu da krenu gore. Bili su najjači u ekipi, iako neobičan par. Hillary je bio ogroman, jak, nespretan, visok, a Tenzing sitan i okretan. Dok je Hillary bio kao žirafa, Tenzing je bio kao mačka. Bila je to ogromna ekspedicija, iako su, u konačnici, samo njih dvojica ponovo poslani na vrh. Hunt je inzistirao da će jedan od penjača biti svakako šerpa. IZbor je pao na Tenzinga.
Dolazak na vrh
Vjetar i snijeg zadržali su ih dva dana na South Solu. Na oko 8,500 m podigli su šator 28. svibnja. Hillary je skužio ujutro da su mu se čizme smrznule vani i trebalo mu je dva sata da ih ugrije i obuče. Čim se uspio obući kreće s Tenzigom na zadnji pokušaj uspona, noseći 10 kg opreme na leđima. Ključni potez posljednjeg dijela uspona je 12 m stijene koja je kasnije nazvana Hillary Step. Naime, Hillary je primjetio pukotinu između stijene i leda i tu je vidio svoju šansu da zabije klin i da pređu ovaj dio.
Hillary Step je posljednja ozbiljna prepreka do vrha. Danas se taj dio prelazi uz pomoć fiksirane užadi, koju tamo postavljaju obično onaj tim koji se prvi popeo gore u sezoni. Kako je na Mount Everestu velika gužva posljednjih godina, Hillary Step je danas vrlo frekventno mjesto i često je baš na tom mjestu - gužva. Penjači su prisiljeni čekati u redu da bi krenuli s usponom ili se spustili (red da dođu do užadi). To ih bitno usporava pa i ugrožava tijekom osvajanja Mount Everesta, preopasno je tamo čekati, no, da se vratimo na temu!
Kad su Hillary i Tenzig konačno prošli taj Hillary Step više nisu imali problema. Došli su do vrha u 11:30 prijepodne. Toliko su si bili dobri i poštovali jedan drugoga da nisu htjeli reći koji je od njih dvojca bio osoba koja je doslovno prva stala na vrh. Tamo su proveli samo 15 minuta. Hillary je slikao Tenziga. Kad su pitali Hillaryja zašto nema niti jedne njegove fotografije s vrha, na svima je Tanzing, rekao je da Tanzing nije znao rukovati s fotoaparatom, a "vrh Mount Everest nije baš dobro mjesto da ga počne učiti kako da ga koristi". Na fotografijama Tenzing maše zastavama Britanije, UN-a, Indije i Nepala.
Poznata fotka Tenzinga na vrhu.
Tenzing je ostavio čokoladice u snijegu u znak zahvale, a Hillary križ koji su mu dali prije polaska. Nemojte zaboraviti da je onda oprema za penjanje bila vrlo "primitivna" u odnosu na današnju, oslanjali su se na vlastitu snagu ne na pomoć fiksne užadi i slično. Nisu ni mape imali, a kamoli nešto drugo! Oni pojma nisu imali ni da li će gore moći disati, hoće li imati gdje bukvalno stati kad dođu gore. Uspon je bio toliko strašan da su obojica zaključili da sumnjaju da će ikad itko pokušati ovakvu strahotu proći. Zamislite samo! U to vrijeme se uopće nije znalo da li je moguće za čovjeka da dođe na tu visinu, da li tamo uopće ima kisika?! A oni su krenuli! Zašto? Pa, vjerojatno iz istih razloga kao i George Mallory koji je dao poznatu izjavu 1924. godine zašto se penje na Mount Everest "Because it is there!".
Morali su se brzo vratiti nazad jer su njihovi tragovi u snijegu počeli nestajati zbog snijega koji je počeo padati. To bi im bitno zakompliciralo povratak. Prvi kojeg su sreli na povratku bio je Lowe. Čovjek se popeo čim više da bi ih dočekao s toplom juhom. Prve riječi koje je Hillary rekao Georgeu Lowu bile su: "Well George, we finally knocked the bastard off." Kasnije je izjavio da nije osjećao pobjedu kada se popeo, jer je znao da ih tek sad čeka gadan dio puta - silazak. Tek kad se spustio s planine znao je da je - uspio! I tek onda je ga je ispunio osjećaj uspjeha i veselja.
Tenzing je preminuo u svibnju 1986. godine. I uz njegov život je vezan čitav niz zanimljivih stvari. Recimo, tri put se ženio, prva žena je preminula, a treću je oženio dok je s drugom još bio u braku (dopušteno po običajima Šerpi). Nije znao ni čitati ni pisati, ali je pričao čitav niz jezika. Ma, baš neobičan život, moglo bi se i o njemu napisati dugi post!
Ostali uspjesi
Vijest o osvajanju Everesta u Britaniju je stigla na dan krunjenja kraljice Elizabete II. Naslovnice svjetskih medija bile su pune vijesti o osvajanju vrha Himalaja, postali su zvijezde! Dobio je i titulu "Sir" od same kraljice. Hillary će se kasnije vraćati na druge poznate himalajske vrhove, bio je i na Južnom polu i na Sjevernom polu. Prvi je čovjek koji je bio na oba pola i na Everestu.
S Tenzingom u TV-emisiji BBC-a. Postali su svjetske zvijezde i ikone 20. stoljeća!
Danas je njegov lik na novčanici od pet novozelandskih dolara i bio je jedini živući Novozelanđanin koji je imao tu čast. Dobio je čitav niz službenih počasti. Mnoge ulice, škole i organizacije po Novom Zelandu i u inozemstvu nose njegovo ime. Nepalska ga je vlada proglasila počasnim građanom Nepala tijekom proslave 50 godina od osvajanja Everesta u Katmanduu. Prvi je stranac koji je dobio takvu čast u Nepalu. Svoj je život posvetio himalajskim narodima i to je jednako važno kao i osvajanje Mount Everesta.
Hillary na proslavi 50 godina od osvajanja Mount Everesta.
Obitelj
Hillary je bio oženjen s Louise Mary Rose 1953., nedugo nakon uspjeha s Everestom. Bio je jako stidljiv. Imao je troje djece Petera, Sarah i Belindu, svi rođeni 50-tih. No, strašna se tragedija dogodila 1975. godine kada su Louise i kćer Belinda stradale u avionskoj nesreći blizu Katmandua. Jedva se oporavio od tog šoka. Svu je svoju energiju usmjerio na pomoć nepalskim Šerpama. Hillary se u 70-oj ponovo oženio s June Mulgrew, udovicom bliskog prijatelja Petera 1989. godine. Sin Peter Hillary također je planinar, osvojio je i Everest 1990. godine.
Godine 2003. Peter Hillary i Jamling Tenzing Norgay, sin Tenzingov, osvojili su Everest kao dio proslave 50 godina od osvajanja Everesta. Naravno, sve je bilo drukčije od onog dana kad su njihovi očevi osvojili Everest. Uz njih je bilo 70-ak penjača, šerpe su postavili užad, imali su full opremu. Do kraja 2006. godine bilo je oko 3,050 uspona od strane 2,062 penjača. U 2007. godine uspona je bilo oko 630. Stradalo je preko 200 njih (koliko je poznato).
Sinovi prvih osvajača Everesta koji su i sami osvojili vrh 50 godina nakon svojih očeva!
Odlazak Sir Eda
Vijest o smrti Sir Edmunda Hillaryja objavili su svi svjetski mediji. Nikad nije bio ambiciozan, bio je skromnih želja i ambicija, nenametljiv, a postigao je užasno puno. Postao je i ostao legenda i ikona 20. stoljeća! I do kraja preskroman čovjek! Uvijek je naglašavao da je njegov uspjeh dio zajedničkih napora i tima! Nikad nije htio dio slave samo za sebe. Poslije osvajanja Everesta, ništa više nije bilo kao prije. Došlo je stvarno do prave planinarske revolucije. U današnje vrijeme kad tehnologija omogućava super opremu za penanje, vrhunsku odjeću za planinarenje na tim visinama, specijalnu hranu, kad je planinarenje komercijalizirano i postalo big business, gotovo je nezamislivo kako su Hillary i Tenzing uspjeli prije više od pola stoljeća.
Neki kažu da su Hillary i Tenzing napravili posljednje veliko otkriće u cijeloj povijesti ljudskog roda. Stavljaju ga uz bok Marca Pola, Columba, Stanleya i Livingstona, AMundsena, Lindbergha i drugih povijesnih osvajača i istraživača. Jedan je to od posljednjih svjetski važnih otkrića koji su nastali kao dio ljudskih napora, a ne kao posljedica tehnološkog napretka. Umro je jedan od najvećih planinara i jedan od najpoznatijih svjetskih pustolova, posebna osoba i veliki humanitarac. Počivao u miru.
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.