Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
ponedjeljak, 26.11.2007.
Lovci, prezirem vas iz dubine duše!
Uznemirena sam...
Pročitajte ovaj degutantni članak u Jutarnjem listu o tome kako je jedan smradež ubio prekrasnog medvjeda. Za ubojstvo ove životinje s obzirom na njenu veličinu dobit će nagradu "Zlatni medvjed". Kako vas nije sramota!? I vas koji o tome pišete kao da je učinjeno neko HVALE VRIJEDNO DJELO!? Pa, svakom normalnom čovjeku stomak se okreće na ovakve priče! Pa ovo je za Crnu kroniku, pobogu!
Sramotno!
Budući da je Andrija član lovačke udruge koja gospodari lovištem Gložac, za odstrel ovog kapitalca platio je samo 10 tisuća kuna
Koja ljudska bijeda... valjda, ipak, ima ZRNO nekakve savijesti pa ga u rijetkim naletima tjera da ispali nekakvo jadno grizodušje... no, na koji način...
U prvi trenutak nisam htio pucati iako sam znao da mi je to vjerojatno jedinstvena prilika u životu, ali onda me je mlađi kolega uvjerio argumentom da je bolje da ga mi upucamo nego netko od brojnih stranih lovaca
Kakav mlakonja i kukavica...
Andrija i njegov kolega još su tri sata nakon susreta s medvjedom i njegova pada ostali skriveni u čeki. Osluškivali su lišće i motrili na predio na kojem je medvjed pao kako bi se uvjerili da je medo zaista gotov. Naime, susret s tako moćnom zvijerkom, koja je uz to i ranjena, nije ni najmanje ugodan, pa su lovci odlučili igrati na sigurno.
Strašno...
Pretpostavlja se da u Hrvatskoj ima oko 800 do 1000 medvjeda, i to podjednako muških i ženskih primjeraka. Povjerenstvo za gospodarenje medvjedom je za 2007. godinu odobrilo odstrel 100 jedinki, s tim da se procjenjuje kako će 70-ak medvjeda biti zaista odstrijeljeno, dok će 30-ak jedinki stradati u prometu i slično.
Da bi se sigurno odstrijelio medvjed, u lovačkim udrugama i društvima zaduženi su posebni lovci koji motre medvjede i prate njihovo kretanje.
Najviše lovaca u Hrvatsku dolazi iz okolnih zemalja - Slovenije, Austrije i Italije, ali i Njemačke, a osim što novac ostavljaju u samim lovištima, od njih velike koristi imaju i sve brojniji ugostitelji i mali hotelijeri u Gorskom kotaru jer su strani lovci, koji su u prosjeku zadržavaju oko dva dana, izrazito dobri potrošači.
Kad će se više zabraniti lov!? Koliko treba još vremena proći da dosegnemo tu civilizacijsku razinu!? Ovo je ljudska sramota pod bijednim i lažnim izgovorima! Lovci, zatvorite se u rezervat i pucajte jedni po drugima!! A evo linka koji je netko tamo dao u komentarima, koje su to LOVAČKE LAŽI I PRIČE o njihovoj nazovi "brizi za životinje" - Prijatelji životinja: osam lovačkih laži!
Kakav je to hobi u kojem oduzimaš nekom život? Kakav je to hobi uživati i hvaliti se kako si bio podal i okrutan? Kakav je to hobi koji ima veze s tuđom krvlju? Zbog lovaca je čitav niz životinja na rubu izumiranja! Pomislite samo kakav pakao prolazi životinja koju ovi krvnici rane i onda pizdunski čekaju da izdahne u lovu! Oni su se, pametnjakovići, našli raspravljati o održivom razvoju i eko-sustavu, oni će se kao brinuti da "nema ni previše ni premalo životinja"! I to oružjem! Neka samo ostave prirodu da radi svoje! Baviti se ovako primitivnim "sportom" i glumiti intelektualizam ili smisao za eko-menadžerstvo je smiješno! Sramota za ljudski rod!
Ježim se svaki put kad vidim u prirodi lovačke čeke, a par metara dalje hranilice. U tome nema ni trunka ni ljudskosti ni muškosti! Plašite me i uznemirujete, bojim vas se...
Ubojica ovog medvjeda zove se Andrija Mudrovčić. Siroto biće kojeg je podlo i pokvareno ubio bilo je teško 350 kg i visoko 2,5 metra.
I sad ti nemoj vjerovati u onu "sve se vraća, sve se plaća". Užasnuta sam. A novinarima J. Đečević i M. B. Wolf na tako "toplim i lijepim riječima" o ovim ubojicama, svaka vam novinarska čast! Andrijin broj lako možete naći u imeniku.
Ogorčena sam i tužna...
p.s. budući da sam napisala ovaj post neplanirano, a voljela bih da mi tri posta o Dinari idu jedan za drugim, pomaknut ću vrijeme objave ovog posta na dan ranije...
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
