Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
utorak, 20.11.2007.
Ekstremna putovanja: Smrtonosni Xian na Mt. Huashan
Evo, posljednji u nizu postova koje sam dobila na temu neuobičajenih planina i ljudi na njima! Ovo mi je, definitivno, i najimpresivniji. Fotografije iz ovog posta sam, također, dobila u cirkularnom mailu, ali mi je trebalo malo više vremena da pronađem o čemu se zapravo radi i gdje se nalaze ovi fantastični hramovi na vrhovima planina. Smrznut ćete se kad vidite fotografije i shvatite koliko je stravično opasno doći do vrha! Kao što ćete pročitati u postu, ludi Kinezići, najviše oni mladi, odlaze gore kao od šale, najčešće ne razmišljajući kakve im se sve strahote putem mogu dogoditi. Najviše je đačkih ekskurzija, kažu... No, evo! Riječ dvije o kineskim vrhovima Huashan i hramovima koje ćete tamo naći, ako se ikad odlučite u taj dio svijeta!
Planina Huashan se nalazi u provinciji Shaanxi. Radi se o jednoj od pet svetih planina u Kini. Mnogi carevi su se u prošlosti došli ovdje pomoliti bogovima. To je sveta planina taoizma.
Huashan čini pet vrhova. S ozbirom kako su poredani često se zove "planina cvjetova". Tih pet vrhova visoki su od 1,600 do 2,100m. Na vrhovima su hramovi kojima se rado penju hodočasnici, ali i domaći i strani turisti. Točno su određene rute gdje sve možete ići. Neke su sigurnije, neke opasnije, a bome ima i smrtonosnih
Neki dijelovi su zastrašujuće opasni, a kad čujete podatak da se tamo ide i po snijegu - ne možete vjerovati!
Do vrhova možete doći koristeći vijugave, duge i vrlo strme staze. Koriste je ljudi različitih iskustava i znanja, a bome i raziličitih fizičkih sposobnosti i kondicije. Jedan krivi korak i gotovi ste! Prokližete i nema vas više!
Pogledajte kako su strme stepenice i kako izgledaju staze...
A gle WC!
Najatraktivniji i najsmrtonosniji je Južni vrh (South Peak na onoj prvoj mapi koju sam stavila u post). Samo najluđi tamo idu. To je ujedno i najviši vrh. Nasreću, postoji gondola koja od Zapadnog vrha vozi na Južni. Meni se krv sledila i na gondolu, a kamoli da bi se išla penjati tamo.
Ako mislite da ste došli na cilj po izlasku iz gondole - varate se! Morate hodati još stotinama skliskih stepenica koje su gotovo okomite, a onda i dijelovima koji izgledaju kao iz noćnih mora!
Naime, oko tog Južnog vrha postavljeni su, nevjerojatno kako je to ikom palo na pamet, čelični lanci koji trebaju pomoći da do tamo dođete - pješke. Ne možete drukčije! Lanci pomažu, da, ali nema nikakvih sigurnosnih dijelova! Šta ti vrijedi bočna ljepota, kad ti je ispod nogu provalija, a ti potpuno nesiguran! Jedna mala pogreška i ode život! Inače, dolje kad pogledate ne vidite kraja, crnilo!!
Zastrašuje i podatak da turista ima svakodnevno, najviše vesele kineske mladeži koja, pišu u putopisima, cikće od veselja.
A sad pogledajte ovo...
Ne dao vam Bog da pogledate dolje! Stijene su okomite! Nazad ne možete ići, prvo drugi idu za vama, drugo, nemate više ni snage za povratak kad, recimo, pređete pola puta. Većina onih koja se ovdje penje nisu uopće profiji već turisti koji misle "ma, nije to tak' teško" i "mogu ja to" bez da imaju imalo alpinističkog iskustva. Kineske vlasti ništa posebno ne upozoravaju kakve vas strahote čekaju do vrha. Većina fura bez ikakve opreme, čak nemaju ni prikladne cipele! Jedino što imaju su ruke, noge i ludost (ili hrabrost?). A tek ako krene kiša... pa se te "stazice" stanu klizati? Ili vjetar puhne pa vas odnese? I da, ima ljudi koji pišu da su se tresli od straha dok su prolazili, da su osjetili smrtonosni strah, da su se kajali i da su znali da ne bi išli, itd. Hehe...
Evo jedan od najljepših hramova i građevina na toj planini na Južnom vrhu!
Južni je vrh, inače, i najviši vrh na planini Huashan - 2,160 m. Tko ga osvoji, e, ne mora do kraja života više ništa! Dovoljno da si istetovira Xian na desnicu i miran je!
Inače, ovdje je zabranjeno fotografiranje. Ne zna se točno tko je snimio ove fotke. Tj. kruže priče o nekom čovjeku i njegovom pseudonimu, no, tko će ga znati. Fotografije su, dakle, nepotpisanog autora.
Što reći? Jel bi netko išao tamo? Moraš bit lud, glup ili hrabar da odeš do vrha?
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
Ne možete drukčije! Lanci pomažu, da, ali nema nikakvih sigurnosnih dijelova! Šta ti vrijedi bočna ljepota, kad ti je ispod nogu provalija, a ti potpuno nesiguran! Jedna mala pogreška i ode život! Inače, dolje kad pogledate ne vidite kraja, crnilo!! 
Moraš bit lud, glup ili hrabar da odeš do vrha? 
