Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
ponedjeljak, 19.11.2007.
Ekstremna putovanja: Auto-cesta u planinama Bolivije
Pretpostavljam da vas je većina vidjela ovu auto-cestu. I ove su fotke bile dio jednog cirkularnog maila koji sam dobila prije godinu-dvije. Impresivne su, tako da i ako ste ih već vidjeli, sumnjam da će vam bit dosadno pogledati ih još jednom. A i dodat ću još neke podatke, koje možda niste znali jer nisu bile u tom *.ppt mailu.
Za one koji nisu vidjeli ovu cestu, duboko udahnite jer će te se ježiti što vas čeka! Uuuuh!
Česte kiše kompliciraju putovanja, a kako su zbog guste vegetacije magle svakodnevica - slaba vidljivost putnicima još više utjeruje strah u kosti! Autobusi, inače, redovno prevoze putnike bez obzira na vremenske (ne)prilike!
Ne znam čije su fotografije, dobila sam ih u mailu pod nazivom A mountainous highway in Bolivia. Strašno! Ne znam za kolike bi novce prošla ovuda pješke (uz stijenu), a kamoli da bih se vozila u ovim kamioničićima/autobusima.
Cesta se zove Yungas cesta, proteže se 50 milja i proglašena je jednom od najopasnijih cesta na svijetu. Smrtonosne nesreće su tamo gotovo pa svakodnevica! Do 200-300 ljudi godišnje pogine na ovoj cesti. Svakih par tjedana jedna prometna nezgoda sa smrtnim završetkom. Duž ceste na sve strane se mogu vidjeti ostaci prijevoznih sredstava kako vise s litica i na samom dnu kanjona.
Što su u prošlom životu skrivili vozači ovih kamiona da su u ovom kažnjeni da budu vozači po ovim cestama?
Cesta ide od La Paza do Coroicoa u bolivijskim Andama i na visini je od gotovo 3,600 m. Kad pogledate dolje vidite 800 metara duboku provaliju!
A gle biciklista!
In many places, the road is too small. There is only one lane. As a result, when the vehicle going down comes across a vehicle coming up, it has to BACK UP to the passing area to allow the climbing vehicle to proceed. It is very dangerous to back up. Cars and trucks have actually fallen while trying to back up because there is so little room for error!
Evo ceste i na Jubitou:
Evo opet ludih biciklista na istoj! Inače, tamo je izuzetno opasno biti pješak ili biciklist, ima puno okuka, sve je usko i ako iskočite iz neke okuke pred kamion ili bus, velike su vam šanse da ćete bit žrtva! Ili ćete pun bus otjerati u provaliju, ako isprepadate vozača!
Jel i vas tjera na mučninu!
P.S. Update: Evo jedan od zadnjih velikih tragedija na toj cesti: LINK.
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
