Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
subota, 17.11.2007.
Ekstremna putovanja: Fantastični tunel Guoliang u Kini
Ne znam čije su ovo fotografije koje ćete vidjeti dalje u postu, ali fantastične su i utjeruju strah u kosti! Te sam fotke dobila prije godinu-dvije mailom, znate one cirkularne ppt prezentacije. Tekst uz slike govorio je da se radi o Stremnaya Road ili Road of death Bolivia. Jako su me se dojmile, ali nisam išla ništa provjeravati točnost podataka.
Nedavno sam sasvim slučajno vidjela te iste fotke, međutim, tekst je govorio suprotno! Javili su se ljudi iz Bolivije i koji su putovali po Boliviji i komentirali kako doljnje fotke nisu iz Bolivije! No, ne radi se o bolivijskim cestama, već o cesti u Kini!
Ako ste kao i ja dobili ove fotke u *.ppt-u apdejtajte svoje podatke!
Kako su me fotke fascinirale, a ovo jest primarno blog o putovanjima, evo što sam saznala:
Na slikama je Guoliang Tunnel Road u Hunan Province China! Radi se, inače, o planinama Taihang koje se nalaze u toj provinciji.
Selo Guoliang se ugnjezdilo u dolinu između planinskih vrhova i praktično je bilo odsječno od svijeta do sedamdesetih godina prošlog stoljeća! Shen Mingxin, tadašnji direktor sela, prodao je sve što se moglo prodati po selu kako bi kupio potrebnu opremu za bušenje tunela i gradnju ceste i konačno povezao selo sa svijetom! Zamislite taj idealizam i volju! Nevjerojatno!
Trinaest jakih seljana započelo je projekt koji će rezultirati ovim fantastičnim slikama čovjeka protiv prirode. Trebalo im je pet godina da završe 1,2 km dug tunel. Tunel je 5 metara visok i 4 metra širok! Dana 1. svibnja 1977. svečano su otvorili tu cestu/tunel! Možete vjerovati? Nevjerojatni su, u prvom redu, ti ljudi, a tek onda tunel!
Sad ne samo da su povezani svijetom i ne moraju više ići opasnim liticama do ostatka svijeta, nego su postali prava turistička atrakcija!
Ovo malo kinesko selo Guoliang nalazi se, inače, na 1,200 m i po njemu je, zaključujete i sami, tunel dobio ime. Selo ima 80-ak domaćinstava s oko 300-tinjak stanovnika. Do njega se sad može doći na dva načina: ozbiljnim planinarenjem po stijenama kako se išlo kroz povijest ili putovanjem kroz tunel Guoliang. Konačno su od 70-ih mogli odahnuti da više ne moraju ići opasnim i problematičnim putem preko stijena.
Inače, čitala sam priču o tipu kojem je trebalo četiri sata do vrha i onda se šokirao kad je čuo da tu istu rutu lokalni seljaci ispenju za 40 minuta!
Sveukupno ima oko 30 "prozora" okruglih ili četvrtastih oblika. Inače, najviši vrh u Taihang planinama je 1,715m.
Fotke nisu moje, ali su toliko impresivne i da vam zastane dah da nisam mogla izdržati da ne podijelim s onima koji nisu dobili iste u mailu! Valjda neće nitko zamjeriti. Birala sam baš fotke lošije kvalitete, da ne bi netko zamjerio.
E sad! Ako već niste vidjeli, onda će vas sigurno šokirati prava cesta smrti iz Bolivije u sljedećem postu!
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
Valjda neće nitko zamjeriti. Birala sam baš fotke lošije kvalitete, da ne bi netko zamjerio.
