Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
petak, 09.11.2007.
Mračna strana planinarenja ehehe
... i dalje planinarenje! Evo još par riječi koje, mislim, trebate znati ako ste novi u planinarenju! Naime, u planinarenju postoje i neke stvari koje bi vam, možda, mogle smetati, ali zato sam ja tu da vam odam i "mračnu" stranu planinarenja hehe... Ništa vas neće iznenaditi!
Što me smeta u planinarenju?
Nije planinarenje idealno, da se razumijemo. Ne sviđaju mi se ni idealiziranja i hvalospjevi o planinarenju bez imalo samokritičnosti! Treba bit realan. Recimo... Ne sviđa mi se kad na terenu nisu jasne markacije ili kad nema žiga. Ne sviđa mi se kad se nađeš u grupi u kojoj postoje oni koji vole popiti. Ne sviđa mi se kad me nutkaju s hranom/pićima koja su prošla par usta. Ne sviđaju mi se vodiči koji ne znaju ništa o kulturno-povijesnim znamenitostima nekog kraja u koji vas vode, već nas samo znaju šutke odvesti do vrha i nazad. Volim naučiti nove stvari, volim slušati one koji imaju nešto za reći o povijesti, kulturi, običajima nekog mjesta... Vodič nije samo fizička snaga. Smetaju me prepucavanja i igre moći po planinarskim društvima, kontriranja i podmetanja kojih, sigurna sam, ima u skoro svakom društvu.
Nije ugodno planinariti kad vas uhvati kiša. Sve vremenske uvjete možete podnijeti, ali kišu... ajme! Kad vas smoči do kože, ne bude nimalo romantično. Zna bit stvarno gadno. Spuštene glave pa kad kabanica krene propuštati pa se smočite. Nimalo ugodno, a nemate se gdje sakriti. A ima i trenutaka kad mi je baš teško, zadišete se, znojni ste, nikako doći do vrha, odjednom svi brži od vas, hladno je... ali zato kad se popnete, uuuh! Ali i to može bit dio čari i istraživanja!
Neko vrijeme su me mučile neke stvari koje nikako nisam mogla preuzeti. No, kako je vrijeme prolazilo, jednostavno sam se s tim pomirila. Nešto ide, nešto ne ide. Recimo, ne volim hodati u koloni. Ne volim zvukove koje proizvode ljudi ispred i iza mene. Bučno je. Ne znaš šta je gore, kad lupa kamenje pod nogama ili šušti lišće. Ne sviđa mi se da mi netko "dahće za vratom" i stvara mi pritisak. A najgore mi je kad gledam u guzicu i noge ispred i propuštam sve ljepote oko mene. Volim stati i pogledati što se događa oko mene. Ja, zaista, volim grupe, volim druženja, posebno kad su pauze u hodanju i večernja druženja, ah, obožavam ih! I rado se družim i stječem nove prijatelje. No, hodanje u koloni, a ne. To nije za mene.
Ili, recimo, prije ću hodati polako i kontinuirano, nego krenuti bržim tempom pa pravit duže pauze. Što više skidam ruksak tijekom planinarenja, to mi ga je teže vratiti.
Plašljiva sam i vrlo oprezna kad su neke ozbiljnije stvari u igri tijekom planinarenja. Plaše me strme stijene s klinovima. Nestrpljiva sam i brzopleta, što baš nije najsretnija kombinacija u planini. No, uspjela sam proći neke stvari koje dan-danas ne vjerujem da sam prošla! Kako - nekako, ne znam... ali jesam!
Ipak...
Ja sam poludjela za planinarenjem i oduševljena sam! Daleko od tog da sam najbrža, čak štoviše, ja to sve prolazim polako i usporeno sa svojim fotoaparatom. Mučim se i uživam u penjanju! A tek kad opalim žig, ajme! Pa se kasnije nagradim nekom finom klopom. Upoznajem si Domovinu i guštam. Upoznajem nove ljude! Ove godine sam upoznala novih ljudi više nego u zadnjih pet. Svaki put, ali svaki put upoznam bar pet-šest zanimljivih likova, ako ne i više. Čuješ nešto novo. Naučiš nešto novo. Analiziraš ljude. Nasmiješ se. Ma, ludo!
Da samo znate kako je slatko pretraživati karte i smišljati gdje će se ići sljedeći vikend. Pa, onda pakirati stvari, smišljati što ćete fino nositi za klopu. Što ćete i gdje ćete jesti nakon što osvojite neki vrh. I onda ga osvojiti! Doći kući pa pregledavati hrpe vama lijepih fotografija. Pa se pohvaliti svojima gdje ste sve bili, a oni vas slušaju s otvorenim ustima i nekom čudnom čežnjom i divljenjem, kao da ste Bog zna što napravili. Joj, a onaj osjećaj kad skinete gojzerice nakon par sati pješačenja, ajme divote! Dođete kući, otuširate se i preslatko umorni strmopizdite se u krevet. Savršeno!
Zapravo, tako vam malo treba da okusite sve ove čari!
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
Evo još par riječi koje, mislim, trebate znati ako ste novi u planinarenju! Naime, u planinarenju postoje i neke stvari koje bi vam, možda, mogle smetati, ali zato sam ja tu da vam odam i "mračnu" stranu planinarenja hehe... Ništa vas neće iznenaditi! 
Kad vas smoči do kože, ne bude nimalo romantično. Zna bit stvarno gadno. Spuštene glave pa kad kabanica krene propuštati pa se smočite. Nimalo ugodno, a nemate se gdje sakriti. A ima i trenutaka kad mi je baš teško, zadišete se, znojni ste, nikako doći do vrha, odjednom svi brži od vas, hladno je... ali zato kad se popnete, uuuh! Ali i to može bit dio čari i istraživanja! 
Nestrpljiva sam i brzopleta, što baš nije najsretnija kombinacija u planini. No, uspjela sam proći neke stvari koje dan-danas ne vjerujem da sam prošla! Kako - nekako, ne znam... ali jesam! 
