Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
subota, 27.10.2007.
Krapinski neandertalci, ujedinimo se!
Evo i zadnjeg posta od prošlog vikenda! Nakon Marije Bistrice/Mate Miše, Strahinjčice, evo i par riječi o samoj Krapini. Ne, ne, neću o Krapini, već sam se previše raspisala o ovom vikendu. Pisat ću samo o onom što mi se jaaako svidjelo tamo, a to je park neandertalaca! Ajmeee, što sam se ja tamo dobro osjećala, kako se meni to sve tamo svidjelo! E, ljudi! Kako je to tamo sređeno! Wow! Zapad!
Naime, taj park ne možete promašiti, pitajte bilo koga, laka je orjentacija. E sad što je bio problem. Subota, već predvečer, taj muzej nije više radio. Ja sam bila shrvana (osim što sam bila smrznuta). Nismo mogli ući u park, jer je ograđen ogradom. Nismo mogli ništa kupiti od suvenirčića, jer muzej nije radio. I onda smo odlučili napraviti nešto što nikad u životu nisam napravila, a to je - ilegalno ući u taj parkić. Ispričavam se nadležnima, obećajem da ću opet doći u taj kraj i sigurno platiti ekstra kartu jer mi se sve jako svidjelo. A i stvarno sam to htjela vidjeti, vjerujte! Skužajte!
Sve je lijepo ograđeno drvenom ogradom i onda smo iskoristili to da se na jednom mjestu moglo bez problema provući. Ušla sam, priznajem, uz ciku i veselje. Paf! Jako me se dojmilo, bio je već sumrak pa je sve imalo neku dozu napetosti i mističnosti. Samo sam čekala da sve te kreature životinja i ljudi ožive! Veselila sam se ovom više nego žigu na Strahinjčici, onda znate koliko je sati!
Prvo, kad parkirate i izađete iz auta, vidjet ćete drvene skulpture, od kojih su neke bile pomalo nejasne.
Ovu bih skulpturu žene nazvala "Co to maš međ nogami".
Zatim ćete naići na spomenik Krambergeru (Dragutinu Gorjanoviću), faci koja je otkrila naše stare ljudiće-Hrvatiće! Geolog i paleontolog Kramberger ove je ostatke neandertalaca pronašao 1899. godine u pijesku. Otkriveno je sve u naslagama debelim osam metara. Ostaci vuku svoje korijene iz posljednjeg međuledenog doba. Na nalazištu su nađeni ostaci 70-80 osoba raznog uzrasta i spola (od djece do 40-godišnjaka). Zadnji neandertalci živjeli su u Krapini prije 130,000 godina! Zamislite, i mi imamo njihove ostatke (sveukupno 900 komada kostiju i zubi)! Nevjerojatno! Da se naježite! Osim ljudi, nađeni su i ostaci čitavog niza životinja i oruđa.
Cijeli se kompleks zove: "Polupećina Hušnjakovo" - Paleontološki spomenik prirode. Evo pogledajte kako to zgodno izgleda s vrha. Sve je isprepleteno tim stazicama.
Uglavnom, cijeli je park na maloj strmini, kao neko mini-brdo. Isprepleteno je sve urednim stazicama s drvenom ogradom i s nizom kipova koji prikazuju ljude i životinje iz tog perioda. Fantastično!
Evo obitelj neandertalaca. Mama Jelka i dva sineka: Šime i Alojz.
Sineki s desna na lijevo: Šime (7) i Alojz (21). Close-up! Mali Šime se igra s velikom praćkom, a Alojz s... khm...
Šta vam ova frizura ne baca na frizuru Boška Balabana?
Mrki medo, jedan od glavnih uzročnika smrti naše obitelji neandertalaca-Hrvatića.
Strikan Goran u modernom pareu s prijateljem u pozadini. Korijeni bejzbola u Hrvatskoj...
Ovo je jedno od najbogatijih paleontoloških nalazišta, pazite sad, u svijetu!
I još nešto što mi se jako svidjelo nalazilo se "iza ugla" tog brda. Pratili smo stazu i odjednom se ispred nas našla neobična zgrada - Muzej hrvatskog Zagorja! Baš dobro uklopljena u okoliš, moderno, neupadljivo, zanimljivo! Nadam se da će bit i brzo otvoreno.
Prekrasna rekonstrukcija života homo sapiens neanderthalensisa! Moram se vratiti i pokupovati suvenire odavde! Joj, obožavam to! Mali neandertalikusići, dobro mi ostajte! Dragi praljudići, vratit ću vam se vrlo brzo! I kupit duplu kartu! Pa-pa, Šime! Pa-pa, Lojzika!
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
Ispričavam se nadležnima, obećajem da ću opet doći u taj kraj i sigurno platiti ekstra kartu jer mi se sve jako svidjelo. A i stvarno sam to htjela vidjeti, vjerujte! Skužajte! 
Geolog i paleontolog Kramberger ove je ostatke neandertalaca pronašao 1899. godine u pijesku. Otkriveno je sve u naslagama debelim osam metara. Ostaci vuku svoje korijene iz posljednjeg međuledenog doba. Na nalazištu su nađeni ostaci 70-80 osoba raznog uzrasta i spola (od djece do 40-godišnjaka). Zadnji neandertalci živjeli su u Krapini prije 130,000 godina! Zamislite, i mi imamo njihove ostatke (sveukupno 900 komada kostiju i zubi)! Nevjerojatno! Da se naježite! 
Osim ljudi, nađeni su i ostaci čitavog niza životinja i oruđa. 
I kupit duplu kartu! 
Pa-pa, Šime! Pa-pa, Lojzika! 
