Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
petak, 26.10.2007.
Strahinjščica: Zatrpani u snijegu u prekrasnoj planinarskoj kućici
Ma, dobro, malo pretjerujem. Nije nas zatrpao snijeg. Ali vidjeli smo prve pahulje zimske sezone 2007./08. pa sam to morala dramatično naglasiti. Krenimo redom! Nastavljamo prošli vikend, posjetili smo Mariju Bistricu i Gubec bega i produžili dalje za Krapinu. Vrijeme: oblačno i tmurno na rubu kiše. Prvo, nisam, zapravo, sigurna kako se kaže StrahinjŠČica ili StrahinjČica ili Strahinčica? I kako se zove vrh - Sušec?
Crveno - auto, žuto - hodanje.
Ulazimo u Krapinu, vozikamo se glavnim ulicama i tražimo putokaz za Đurmanec. Nalazimo ga u središtu Krapine, skrećemo desno. Polako napuštamo Krapinu i skužimo na kraju grada mostić s desne strane ceste i jasnu oznaku za skretanje za Varaždin. Lako se snađete.
S desne strane već se vidi Strahinjščica. Orjentacija laka.
Jedino morate bit skoncentrirani kad se skidate s te ceste prema Varaždinu! To je trenutak kad skrećete s asfalta na makadamsku cestu prema planinarskoj kući i vrhu. Tu je oznaka za kamenolom (ne sjećam se imena). Poljak tu spominje "most" prije kojeg idete na makadam. Mi most uopće nismo vidjeli. Zapravo, zbog te smo opaske završili u sljedećem selu iza Žutnice pa smo se vratili nazad. Ništa dramatično. Pratite samo oznaku za skretanje za kamenolom!
Makadamska cesta je dosta razrovana, nije za niske aute. Nakon nekoliko minuta vožnje doći ćete do samog kamenoloma i smetlišta. To je jedino što nas je rastužilo, jer stvarno nakaradno izgleda i jedno i drugo.
Izderana zemlja, da se naježiš... Pogledajte i smetlište (fotkana mobom iz auta). Tamo non-stop ljudi koji prekopavaju smeće. Šteta.
Nakon što prođete kamenolom i smetlište ulazite u šumu i vozite dalje gore. Malo jači uspon, cesta derutna, puna vododerina. Meni se čini do sad najlošija na kojoj smo se vozili u obilasku vrhova.
Nakon jedno 20-ak minuta vožnje, doći ćete pred preslatku planinarsku kuću. Simpatije na prvi pogled!
Prvi dojam - sve uredno, prekrasan pogled s terase!
Ostavljamo auto, odlazimo se pozdraviti u kuću gdje nalazimo jaaako simpatičnu ekipu s kojom se dogovaramo oko ručka. Počastili su nas aperitivom, baš su bili dragi, komunikativni i jako su se trudili da se ugodno osjećamo. Ništa, izašli mi van dok nije počelo padati. A razgovor obećajemo da ćemo nastaviti po osvajanju još jednog vrha.
Markacije su fantastične, ne možete se izgubiti. Do vrha vam treba pola sata (u knjizi je napisano 45 min.). Ali! Nemojte misliti da je uspon bezazlen, bome fino smo se zadihali! Malo šumsko iznenađenje! Inače, postoji vidikovac i na samom vrhu, pod uvjetom da je lišće otpalo i da nema magle. Nažalost, iako lišća nije bilo, gusti oblaci nisu omogućavali neki pogled. No, eto... simpatično je bilo!
Već na početku vašeg puta prema vrhu Strahinjščice, naići ćete na prekrasan vidikovac!
Raj za paraglajdere. Ja kad pomislim da bi poletjela iznad ove ljepote - naježim se! Svaka čast onim hrabrima koji uživaju u tom sportu!
Prvi put kad smo skužili vrh... inače, ovakav je put cijelim putem...
Na vrhu je oznaka na jednom drvetu (bukvi). Ima i metalni tuljac, ali u njemu nema ništa. Naši domaćini objasnili su nam da su žigokradice, navodno, studenti koji su već više žigova ukrali jer na nekom fakultetu u Zgbu mogu dobit potpis ako imaju žig da su bili na vrhu. Ako je to istina - stvarno ružno.
U povratku magla... Ja sam u jednom trenutku, telefonirajući, izgubila koncentraciju i pala, hehe... nikakav udarac, ali na što mi je ličila stražnjica u svježem blatu, ajme!
... A bilo je i snijega (prvi ove sezone) i tuče!
Vratili smo se u dom, dobro smrznuti! Odmah su nas dočekali naše najveće blago - žigovi! Hehe i to preko nekoliko njih! Vidiš, mogla sam ih slikati u dnevnicima da vidite kako dobro izgledaju kad se izlupaju. Jedni od najljepših naših žigova koje sam vidjela. A dom kao iz snova!
A evo i naših veselih i dragih domaćina!
Gospodin u sredini je taj dan imao svoje prvo dežurstvo u planinarskoj kući i bio je sav uzbuđen! Nama je sve bilo jako simpatično i baš smo si lijepo popričali. Toliko su se trudili da se dobro osjećamo! Baš su nas dirnuli, odlična ekipa! Nasmijali smo se s njima, doduše, ja baš nisam sve najbolje razumjela zbog dijalekta, ali je atmosfera bila super!
Za ručak je bio gulaš s teletinom i gljivama. Meni je tako pasalo što je bio ljutkast. Više sam papala juhicu i gljive, nego meso, ali je bilo stvarno ukusno. Nevjerojatnih 15 kuna porcija. Šokirani smo bili. A ubili smo se u hrani! Svaka čast, pohvalili smo kuhara!
I evo jedna panorama s vidikovca za kraj! Impresivno, zar ne?
Vrh: 846 m Markacije: Odlične Žig: Preko nekoliko prekrasnih, ali u planinarskom domu. Vrh opelješen. Ako je dom zatvoren onda žigove uzimate u Krapini u ulici Matije Gupca 62 (piše na domu) Vrijeme do vrha: Od doma pola sata do vrha. Opasnosti: Blato-strmina-lete noge. Životinje: Nismo sreli. Vidikovac: Jedan prekrasan, drugi na vrhu skriven Sve u svemu: Super izlet, pod dojmom smo! Bravo!
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
Nije nas zatrpao snijeg. Ali vidjeli smo prve pahulje zimske sezone 2007./08. pa sam to morala dramatično naglasiti. Krenimo redom! Nastavljamo prošli vikend, posjetili smo Mariju Bistricu i Gubec bega i produžili dalje za Krapinu. Vrijeme: oblačno i tmurno na rubu kiše. Prvo, nisam, zapravo, sigurna kako se kaže StrahinjŠČica ili StrahinjČica ili Strahinčica? I kako se zove vrh - Sušec? 
Ništa, izašli mi van dok nije počelo padati. A razgovor obećajemo da ćemo nastaviti po osvajanju još jednog vrha. 
Svaka čast onim hrabrima koji uživaju u tom sportu!
A ubili smo se u hrani! Svaka čast, pohvalili smo kuhara! 
