Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
utorak, 23.10.2007.
Dvorac Tikveš, Tito, Baranjci, Zlatna Greda (II.)
Evo, vidim kroz komentare da ima interesa i da se postavljaju neka pitanja u vezi Baranje, što mi je, naravno, posebno drago. Pa, da se ne raspisujem više u komentarima, napisat ću još par riječi u postu o ovom dijelu Hrvatske. Kad već promoviram i pišem o drugim dijelovima Lijepe naše, šteta je propustiti i naše krajeve. Naime, Baranju, opet ponavljam, jako volim. Volim se vozikati po Baranji, volim tamo šetati, često klopam, ma koliko kritična bila prema tamnošnjoj gastro-sceni, hehe... ne dajte se zavarati mojim, ponekad, oštrim stavovima! Zato moram jasno naglasiti da je ovo za mene poseban kraj kojeg jako volim!
Dakle, budući da sam u prošlom postu velikom omaškom zaboravila spomenuti ova čarobna baranjska mjesta, danas im posvećujem cijeli jedan post!
Ne znam kako sam zaboravila u prošlom postu napisati koju riječ o Tikvešu pa su me upozorili u komentarima! Naime, da, Tikveš je stvarno posebno mjesto, kao, uostalom, i cijela Baranja. Baranja je totalno nešto drukčije od svega što ste vidjeli do sad na ovim našim prostorima. Ima prekrasna sela (Suza i Batina najljepša! must see!), a ljudi... hehe... ima razno-raznih Baranjaca... tamo su vam i stari Baranjci i Zagorci i Srbi i Nijemci i Bosanci, a posebno Mađari! Sjećate se iz povijesti da je Baranja nakon Prvog svjetskog rata podijeljena po pola, dio je ostavljen Mađarskoj, a dio prepušten SFRJ. Time su se Mađari kaznili, kao gubitnici, po završetku rata. Tako je nemali broj Mađara došao "s druge strane granice". Dan-danas u Baranji, pogotovo starije pučanstvo, uopće ne razgovara hrvatski, već isključivo mađarskim jezikom. No, zanimljivo je da je Hrvatska jedna od rijetkih susjednih država Mađarskoj koja Mađarima nikad nije pravila bilo kakve etno-probleme. Hrvati s Mađarima žive u lijepom suživotu generacijama.
No, vratimo se mi na lakše teme.
Možda da vam dam kartu koju sam s mukom izrezala i pospajala, a koja bi možda nekima i dobro došla, ako planiraju u ove krajeve! Karta je skinuta sa službenih stranica Kopačkog rita, nadam se da neće zamjeriti, ali ne može se direktno linkati na tu kartu, a malo je nespretno napravljena navigacija na tom siteu. Ovo je i tako i reklama za njih pa se nadam da neće krivo shvatiti.
Pojačala sam vam crvenim - cestu Osijek - Kopačevo - Kopački rit (oko 10 km, možda i manje). Ostala dva puta (plavi i ljubičasti) označavaju vam kako doći do Tikveša. Prvi je način preko sela Bilje - Vardarac - Lug. Na toj cesti vidite ono što sam u prošlom postu spominjala, ako skrenete odmah poslije Bilja desno, idete prema selu Kopačevu i Kopačkom ritu. Ako produžite ravno, tj. blago u lijevo, idete prema Vardarcu (i birtiji Citadeli na fiš hehe)... Inače, do Tikveša možete doći i vozikanjem po samom Kopačkom ritu, što je prekrasan put! Zapravo, moj vam je savjet, da idete tamo, recimo, preko Kopačkog rita, a nazad se iz Tikveša vraćate selima. Kao kružni put!
U samom Kopačkom ritu, možete autom ići cijelim putem. Uska asfaltna cesta, ali se dva auta komotno mimoiđu. Gdje vam je slovo "i" nalaze se informacije (slike vidi u prošlom postu), a onda imate još možda pola km pješke ili autom do mjesta odakle ide brodom. Slovo "P" vam je parking, tu ostavite auto i spustite se do vode. Crvenim točkama sam vam obilježila dio kojim vodi brodić od Sakadaša (dio Kopačkog rita). Vidite vi koja je to vodurina ovdje, ogromno! Vi se vozite oko 45 min. tim brodićem. Tamo i nazad.
Ako ste već došli do Tikveša, šteta vam je ne produžiti do Zlatne grede. Isto jedno posebno mjesto. Zaseok, rekla bih. Ali ima nešto čudno u tim napuštenim kućama... a i tamo sad renoviraju eko-selo i ima se što za vidjeti... ma, full zanimljivo! Ja se uvijek tamo neobično osjećam i volim se tamo prošetati.
Evo par detalja s tih putovanja po Baranji...
Obratite pažnju kako na znak!
Tikveš... Poznat po dvorcu i po parku koji ga okružuje. Staro je to izletište koje je u današnje vrijeme poznato kao "Dvorac u Tikvešu" gdje je Tito volio ići u lov. A znate kako je Tito lovio, hehe... Radi se o kompleksu zgrada koji su nastajali u različitim povijesnim razdobljima, počevši od druge polovine 19. st. Bile su to u početku lovačke kuće, a kasnije ladanjske kuće, vikendice za bogataše. Tikveš se sad polako obnavlja, nažalost, dosta je oštećen. Morate znati da je posebno propao za vrijeme Domovinskog rata kada je cijela Baranja bila pod srpskom okupacijom. Dvorac je u tom periodu teško devastiran.
Koliko znam, mislim da tamo možete i prespavati, ali nisam sigurna. Postoji i restoran, čula sam da je dobar fiš i da ima raznih drugih ribljih jela i divljači. SIgurno je štos tamo stati, prošetati i nešto popapati. Ako ne u Tikvešu, možete jesti u Kormoranu u samom Kopačkom ritu. Kraj je danas ostao i dalje poznat kao bogato lovište, dolaze, navodno, i stranci loviti našu divljač. Meni je to odbojno i odurno. Pročitala sam da ima 5-7 tisuća divljih jelena u ovom području. Siroti. Evo, ovdje sam našla zanimljiv članak o Baranji (napisala Tanja Kraljić) o turističkim mogućnostima pa pročitajte što sve možete raditi u Baranji. Stvarno je dobro prezentirana regija...
Evo jedna drvena instalacija u samom kompleksu... Sve je prepuno zelene boje, na sve strane travnate ledine ili guste šume... sve miriše... nirvana/zen!
Evo i najpoznatije zgrade u okviru tog kompleksa. Do svih tih zgrada, kao i do kompleksa cijelog, dolazite normalnom asfaltnom cestom.
Ovo je ladanjska kuća, izgrađena u prijelazu stoljeća.
Nažalost, dosta propada, ali nadam se da će se to čim prije sanirati...
Zgrada koja je služila za poslugu hehe... skromno, ne?
Ovo je glavna zgrada u Tikvešu! Poznato je kao "Titova vila"... U doba Juge, stariji se sjećaju sigurno, tu su se znali održavati banketi i primati strane državljane i "visoke funkcionere" hehe... stvarno je bilo elitno mjesto! Sirotinja, radnici i seljaci, nisu imali pristup tim krajevima, naravno!
Park koji okružuje cijeli dvorac Tikveš je prekrasan! Ima puno roditelja s djecom i stvarno je lijepo kao izletište.
Evo na kraju mapa Tikveša, uzeta s ovih stranica radi lakše orjentacije.
Za kraj par slika iz Zlatne Grede...
Snimljeno u dvorištu jedne kuće u Zlatnoj Gredi...
A ovo je iz etno-parka u Zlatnoj Gredi..
Imam jako puno fotografija iz Baranje... ovo je mrvica i tek toliko da dobijete neku malu sliku što se sve tamo događa i ima za vidjeti... u sljedećem ću postu staviti još samo par fotografija da vidite dio te ljepote...
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.