Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
srijeda, 17.10.2007.
Špičasti vrh: Jedan od mnogih
Prvo moram napomenuti da se dogodilo nešto zbog čega sam u automobilu oko Karlovca dobila slom živaca: zaboravila sam ponijeti foto-aparat. Što da vam kažem? Poludjela sam. To kao da sam zaboravila gojzerice ili ruž ili vodu, a idem na planinarenje!! Sve fotografije su snimljene s mojim, na sreću novim, mobitelom, koji se pokazao kao okej, da bar mogu neke fotografije prezentirati blog-javnosti. Fotografije snimljene sa Sony Ericsoon 800i.
Evo kako smo proveli vikend. Odlučili smo se jedan dan posvetiti prvo Špičastom vrhu, za koji treba 45 min. vremena. Nakon osvajanja Špice, produžiti na Okrugljak za koji treba sat vremena hoda do gore. Kad završimo i taj drugi vhr, ako nam ostane vremena, produžiti do poznatog lokalnog vidikovca - Orlove stijene. Sve je par minuta od Brod Moravica na istok, odnosno na zapad. Fino smo to smislili i, na sreću, ostvarili. Vrijeme je bilo polusunčano i stvarno smo se nauživali. Očekivali smo slabiji izlet nego smo dobili. Reći ću vam zašto...
Što se tiče Špičastog vrha, prvo morate znati da u Gorskom kotaru postoje dva (2) Špičasta vrha: pazite da ne završite na krivom i poljubite vrh, umjesto žiga! Evo da pripomognem! Od Brod Moravica krenete prema Moravičkim Selima. Crveno cestovni put, žut pješačenje.
Kad dođete u Brodske Moravice ključno vam je ovo raskršće.
Imate više manjih cesta, vi idite najljevijom od ove točke. Na najdesniju ćete se vratiti ukoliko želite u istom danu obići i Okrugljak.
Kad dođete u Moravička sela, vozite samo ravno i na kraju sela dođete pred ovu kuću. Tu parkirate auto gdje prestaje asfalt. S lijeve strane parkirajte, s desne strane kuće ide put.
Sve je korektno označeno. Markacije nisu najnovije, ali su fino vidljive. Baš po Goginom ukusu, koji je rekao da voli diskretne markacije. Niti u jednom trenutku nije bilo da se nismo snašli.
Jesen je bila u zraku.
U jednom trenutku, ispod čeke, naći ćete tablu s oznakom za skretanje u lijevo. Tu skrenete, dakle, lijevo i polako se penjete na greben. (Pazi termina "greben", kako to gordo zvuči na ovakvom brdašcu hehe.)
Nakon 40 minuta hoda od Moravičkih sela odjednom će se pred vama ukazati najljepši prizor za svakog žikomana
Zlatni žig!!
A pogled na Kupu i Sloveniju prekrasan! Gore je napravljen mali vidikovac pa smo se zadržali malo na klupici i uživali u prirodi...
E, da, jedno pitanje... Zake postoje razlike u metraži planina između HPO-a i knjiga i oznaka na terenu? Recimo, što se Špičastog vrha tiče, razlika je u jednom metru (701 ili 702m?).
Zanimljivo, cijelim putem je bilo oblačno, čim smo krenuli iz auta na vrh odjednom sunce. No, kako smo se bojali kiše, na Špici smo bili jedno pola sata i brže krenuli dolje. U povratku, vidik koji nismo skužili kad smo se penjali bio je sladak:
Inače, da se vratim na početak ovog posta i Brodske Moravice. U centru je podignut spomenik, a ne piše kome pa smo mi složno zaključili da je najbolje da ga posvetimo dr. Poljaku.
Vrh: 702 m Markacije: Sve pet! Žig: Nov novcat. Vrijeme do vrha: 40 min. Opasnosti: Ma, nikakve! Životinje: Vidi prethodni odgovor hehe Vidikovac: Prekrasan! Kupa i Slovenija divni! Sve u svemu: Jako simpatično i za preporuku
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
Poludjela sam. 
To kao da sam zaboravila gojzerice ili ruž ili vodu, a idem na planinarenje!! Sve fotografije su snimljene s mojim, na sreću novim, mobitelom, koji se pokazao kao okej, da bar mogu neke fotografije prezentirati blog-javnosti. Fotografije snimljene sa Sony Ericsoon 800i.
Evo da pripomognem! Od Brod Moravica krenete prema Moravičkim Selima. Crveno cestovni put, žut pješačenje. 
Recimo, što se Špičastog vrha tiče, razlika je u jednom metru (701 ili 702m?). 
