Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
utorak, 16.10.2007.
Sovsko jezero - nema sova, a bome ni jezera
Do Sovskog smo jezera došli nakon što smo otišli iz Čardaka. Brod smo ostavili iza nas i krenuli prema sjeveru i Našicama. Prođete Podcrkavlje (kojeg li imena) i u Ruševu skrenete desno. Iako je na kartama ova cesta prema Đakovu označena kao loša, moramo vas sve razveseliti da je cesta novosređena i odlična! Tamo malo vijugate, spuštate se dok ne dođete do zaseoka gdje će vam jasno biti žarko plave table "Sovsko jezero" sa strelicom pravca. Omašiti ne možete. Da smo od Čardaka išli pješke do Sovskog jezera, trebalo bi nam dva sata.
Što me tamo oduševilo? Prvo, napravljena je mala poučna staza. Svako drvo ima pripadajuću zgodnu tablu s nazivom. Super izgleda. Vrlo edukativno! Netko si je, zbilja, dao truda.
Inače, jezero zapravo nije jezero već svojevrsna bara. Sve je malo, ima šaša, ali da ne shvatite krivo, sve je slatko i jako fino uređeno. Nemojte očekivati neku ogromnu količinu vode! Radi se o jako simaptičanom izletištu.
Tamo smo zatekli veće grupe roditelja i djece, cika na sve strane, osjetila se velika uživancija i dobra energija.
Našli smo i dvije table koje su nam djelovale prilično nerazumljivo... znate one tekstove koje pročitate jednom, dvaput, više puta i ono... ne kužite što je pisac htio reći...
Druga tabla nas je isto malo zbunila...
Ono... malo te zbuni i dođe ti da postaviš pitanje "Da... i..?"
Na sve strane instalirani objekti za roštilj-performans. Jedino nismo skužili što je ovo desno od roštilja? Neka okrugla posuda s rupom u sredini? Mislili prvo da je to kao za čobanac, ali ta rupa u sredini nas je razuvjerila.
Ono što nas je posebno dirnulo jest informacija koju smo našli kad smo izlazili s izletišta, a to je da su sve ovo izgradili stanovnici okolnih sela. Dakle, svaka im čast! Kao u stara vremena radnih akcija, ljudi nisu sjedili skrštenih ruku, već alat u ruke i ajmo raditi! Na kraju su dobili super simpatično izletište na koje dolaze čak i Brođani! A evo i mi... Bravo, čestitam! Fantastično! Eh da je više tako osvještenih stanovnika Lijepe naše! Ovo je mjesto za preporuku kako se izletišta trebaju raditi!
P.S. Nisam znala gdje da ubacim fotku s puta na Sovsko jezero pa sam ubacila tu... ne znam za šta služi... za izbacivanje svemirskih raketa? Ne, ne, to bi bilo prejednostavno... any clue?
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
Mislili prvo da je to kao za čobanac, ali ta rupa u sredini nas je razuvjerila.
Fantastično! Eh da je više tako osvještenih stanovnika Lijepe naše! Ovo je mjesto za preporuku kako se izletišta trebaju raditi!
