Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
četvrtak, 20.09.2007.
Crtice iz života Paga
Pag je fantastičan. Impresionirana sam. S kopna kad sam ga gledala bio mi je tak-tak, čudan pomalo... počesto sam se vozila jadranskom magistralom, ali nikako da kročim na njegovo tlo... I evo, dogodilo se to prošli vikend. Mene otok dirnuo. Stvarno je impresivno, takva čudna atmosfera, ma, ne znaš što bi prije od užitka... Klanjam mu se (otoku, ne gradu! hehe).
Što se samog grada Paga tiče, sladak mali grad, koji ima problema s cirkulacijom zraka u centru. Naime, more smrdi podosta. Valjda od tog što je to neka uvala, što li... Kupila sam tamo čak i neke suvenire, uzela prospekte i materijale, fino je sve!
Evo malo uskih paških ulica...
Paška čipka je nadaleko poznata, ali moja baka je, plizvjerujte, ohoho bolje izvodila hehlane performanse!
Pogled iz uvale prema vrhu Sv. Vida kojeg smo uspješno osvojili sat vremena poslije!
Ovaj tip je vozio čamac tako da je gležnjem upravljao čamcem, hehe...
Šta radi mladi Pažanin za vrijeme mise?
E sad šta me tamo zbunilo... Sve je krcato, ali krcato! biciklistima... Nemam pojma što se događalo ili je to tako uobičajeno tamo... no, očito je da im je biciklistička scena jaka, hehe... na sve strane, stari i mladi, muški i ženski... svi voze bicikle i imaju full opremu... ono tajice, ruksaci pokačeni za bicikle, male balerinke na stopalima...
E a ovo me šokiralo!
Unutra je dijete! Pa kako se usude! Da ne govorim da ne mogu vjerovati da im tu stanu SVE stvari za njih troje!
Pa neće mi valjda reći da dijete uživa u truckanju po cesti i u "pogledu"? O opasnostima na cesti NEĆU uopće govoriti, jer ću se uznemiriti.
Pogled iz zraka...
.. i odlazak za Kolan!
U Pagu je sirana bila zatvorena, jer je bila nedjelja pa su nas u turističkim uredu uputili u navodno poznatu kolansku Malu sirenu. Tamo smo kupili više vrsta sira. Paški sir još nisam načela, jela sam neki što je kao sir škripavac, škripi stvarno, ali bolji mi je onaj iz Krasna...
Žena koja je došla kad smo pozvonili je bila toliko... ne znam koju riječ reći... kad si nadrkan, ali nemaš baš snage to pokazati, pa si onak'... usporeno i polagano loše volje no, ne da ti se to pokazivati... malo se trgla kad smo iskeširali lovu za sireve... ali je bila već pomalo smiješna koliko je preko volje sve govorila... živnula bi jedino kad je trebalo nekog popljuvati, hehe... tu smo se čak i nasmijali... na naše pitanje gdje možemo papati finu janjetinu rekla je da sumnja da igdje u blizini možemo jesti pašku janjetinu, da su to sve janjci s kopna hehehe... ono... nema kog nije oplela na Pagu... ali ovo s janjetinom je bio top topova fora!
Inače, odmah preko puta je bila jedna preslatka konoba u Kolanu, ali, nažalost, radila je tek od 17h, a nama se nije čekalo... tamo smo vidjeli ovo...
Koljena su mi zaklecala, ali krenuli smo dalje, jer sam ja, opet, imala neke ekstra planove... ovaj puta ti su planovi bili Zrtje!
Na kraju smo završili u restoranu/birtiji na raskršću prema Novalji/Žigljenu. Jedna jedina. Izgledalo je tak' tak', ali hajde, prvi put da i ja probam tu čuvenu janjetinu...
Što reći... ništa posebno, okej je bila... zericu preslana, ali dobro... no, kad smo dobili račun i vidjeli da su nam čardžali 220, pazit dvjestodvadeset, kuna po kili - šokirali smo se!! To je janjetina za 120 kn, a ne 220!! Šok! Još mi onak' bahato ni ne tražimo jelovnik, odmah naručujemo...
Neće me vidjeti skoro. Najbolja janjetina koju sam kod nas jela je bila lička, na Plitvičkim jezerima u onoj Ličkoj kući, mrak! Za preporuku! I ta je bila 200... ne mogu vjerovati da ovi misle da su bolji od njih! Ajoj! Precjenjeno! Dakle, niste ništa propustili ako niste jeli pašku janjetinu, pogotovo ne za 220 kunića. Da ne govorim da smo dobili krumpira po osobi kao da smo na dječjem odjelu Mekdonaldza, šačicu. Prst (i još štošta) dolje. Ne mogu se sjetiti kako se taj restoran zove, ako netko zna, pliz, da upišem... dakle, nalazi se na onom križanju gdje s glavne ceste desno skreće za Žigljen, a ravno je Novalja. Fala.
Over and out. Sljedeći post moje omiljene fotke s Paga, a onda vikend poslastica - Zrćko!
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
Nemam pojma što se događalo ili je to tako uobičajeno tamo... no, očito je da im je biciklistička scena jaka, hehe... na sve strane, stari i mladi, muški i ženski... svi voze bicikle i imaju full opremu... ono tajice, ruksaci pokačeni za bicikle, male balerinke na stopalima... 
O opasnostima na cesti NEĆU uopće govoriti, jer ću se uznemiriti. 
