Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
subota, 18.08.2007.
Lokve: U POJ! U POJ!
U Lokvama se spuštamo dobropoznatim putem do motela Jezero i tamo nalazimo na preljubaznu konobaricu koju smo ranije upoznali. Odmah nas je prepoznala. Pitamo jel ima možda mjesta kod njih za spavanje. Naime, prošli put nas je žena ljubazno obavjestila da će kod njih bit svatovi tu noć i preporučila gdje da odemo i na miru spavamo u Lokvama. Super! Ovaj puta je sve bilo mirno, jedino što im je večer prije toga došao medo do zgrade. Ako nas to ne smeta, odmah iznajmljuje. Naravno da smo pristali. U međuvremenu su majstori koji renoviraju motel Jezero pitali da šta Slavonci kogvraga tu rade!? Šokirali se kad su vidjeli registraciju. Ono neki Vinkovčani majstori... eto još jedne čvrste veze Gorskog kotara i Slavonije! A i čovječe, kao da smo u Rusiji pa se netko iz Vladivostoka našao u Kalinjingradu pa kao u šoku su da se zemljaci tako daleko od kuće sretnu...
Nakon što smo papali faaantastičnu, savršenu juhicu od gljiva i večerali neku mesinu, smazali smo i jako fine palačinke. Inače ih ne volim, ali ove su mi se učinile baš dobre, gledajući za susjednim stolom. Nisam se prevarila, za preporuku su!
Pričamo mi s konobaricom, kaže ona nama sutra će ujutro biti "poj blabla", ne razumijemo šta kaže... rekoh šta će biti? Netko će pojati (pjevati?!), već sam se presjekla opet neki šou! Kad ono bit će POJ-BOJ! Pješačenje oko jezera i Biciklom oko jezera! Ja odvalila. Bojali smo se da nas neće POJaši i BOJaši ujutro probuditi i da opet ništa od mira u Lokvama, hehe.. No, kako smo svi bili krepani, tako smo rano zaspali i rano se probudili.
Soba je onak, u onom obloženom smeđem drvetu, valjda za izolaciju, kupaonica ostarjela, ali čista. Izolacija prema hodniku i ostalim sobama nula bodova. Valjda je samo to drvo bilo između soba. Ali zaspala sam bez po muke i fino se naspavala. Mashallah.
U Lokvama smo, inače, naišli i na plakat za moto-druženje u Delnicama i odvalili na nekoliko detalja.
Na prvom mjestu striptiz?! To je najvažnije motociklistima!? Na engleskom je obavijest da bikeri imaju bespla upad i kamping, a na hrvatskom obavijest o besplatnoj klopi, hehehe, jadni stranci, koje diskriminacija! Baš me zanima tko je sastavljao ovaj poster za 4. Moto susret u Delnicama! Hehe, a pogledajte sponzore, divno!
Kako god, još jedna super večer/noć u Lokvama, baš smo se nauživali ljepote prije odlaska na Bijele stijene. Naravno, kad god da krenemo, mi prije 12 h nema šanse da počnemo planinariti.
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
Ja odvalila. Bojali smo se da nas neće POJaši i BOJaši ujutro probuditi i da opet ništa od mira u Lokvama, hehe.. No, kako smo svi bili krepani, tako smo rano zaspali i rano se probudili. 
Hehe, a pogledajte sponzore, divno! 
