Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
subota, 26.05.2007.
(Pre)Krasno
Da ne bih zaboravila. Na našem izletu Krasno-Zavižan-Rossijeva koliba pa kasnije Kuterevo i Gacko polje, odlučili smo prespavati u Krasnom i to u konobi Kod Jure. Prezadovoljni smo. Imate tamo sve moguće kombinacije, jednokrevetni, dvokrevetnih čak i planinarskih 10-krevetnih soba. Sve može bit u kombinaciji ili bez kupaonice. Soba s kupaonicom za jednu osobu je 100 kuna, doručak dodatnih 20. Što uopće nije skupo, jer je sve preuredno! I osjećate se kao da ste tu već po stoti put, koliko su svi ljubazni i trude se da vam ugode.
Inače, u obližnjem Planinarskom domu u Oltarima spavanje 40 kn. Inače, bili smo i do tog doma, čisto da vidimo druge kolege planinare.. možemo reći da je uredan, o njemu se brinu planinari iz Siska.. No, meni je odbojna ideja o dijeljenju kupaonice s drugim ljudima tako da ovakvi aranžmani za sad otpadaju do daljnjeg, hehe..
Gazdarica u konobi Kod Jure i Jurina supruga, gospođa Kata, preljubazna ženica koja radi po cijele dane. Ali sa svakim će gostom porazgovarati, pohvaliti se tko je sve poznat gostovao kod njih, poslužit vam bespla rakiju dobrodošlice (tko voli hehe), kolače i slično. Stalno joj dolaze autobusi, kuha sama za hrrrpe ljudi, ne možete vjerovati!
Doduše, meni je janjetina iz tog kraja tvrđa, još kako je oni dosta presole nije mi baš po mom guštu, ali opet je uzmem, hehe.. Onda mi usta bride cijeli dan po slanom, no, dobro! Tko je vidio na janjetinu se žaliti!
Kako god, nemojte otići iz Krasnog da niste
a) otišli na vrh brda iznad Krasnog kako bi posjetili tamnošnje Svetište Mariji. Vjernici iz tog kraja tamo tradicionalno odlaze na Križni put i slično, a dolaze se pomoliti i vjernici iz drugih krajeva. Bili vjernik ili ne, bez daha će vas ostaviti pogled koji tamo možete vidjeti s vrha brda! Ondje je inače vjerski turizam u punom zamahu, Crkva je izgradila kompleks motela, restorana, itd. Najmanja je crkva, naravno, hehe..
b) Nadalje, nemojte otići ako niste kupili sir u lokalnoj sirani i to onaj poznat kao škripavac ili neki drugi fini sir. Prefin je! Kuću ne možete promašiti, teško mi je objasniti gdje je točno, kad se KRasno račva na više krakova, a ne znam gdje je centar. Pitajte bilo koga, pokazat će vam jednostavan smjer. Ta sirana je blizu Uprave N.P. Sjeverni Velebit. Kad kupujete vodite računa o roku trajanja, ako se radi o ovim svježim sirevima, obično je pet dana.. pa zamolite da vam da najsvježiji.
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
