Sreća je biti sretan
Vjerojatno je da velika većina žena, osim prvih trenutaka zbunjenosti, osjeti istinsku sreću u trenutku kad ustanovi svoju trudnoću, odnosno moment saznanja da čeka dijete. Prvo stanje zbunjenosti nastane kad shvati da će joj se život okrenuti za 180 stupnjeva, da više nikad neće biti kao što je bilo do sada i da za neko vrijeme počinje njezina odgovornost roditelja. Potom, kad se pomiri s nastalom situacijom i kad se navikne na tu pomisao, počinje njezina briga za novo biće koje se u njoj počinje stvarati. Najednom shvati svoju veliku životnu ulogu rađanja novog čovjeka, novog Zemljanina pa iako zna da je rađanje proces kojemu podliježu sve vrste životinja skupa s ljudima, osjeti svoju važnost u tom procesu. Potom opet počinju sitne svakodnevne brige: da trudnoću iznese do kraja bez ikakvih opasnosti, da porođaj prođe čim prije i čim lakše, da dijete… oh da, da se dijete, njezina kći ili njezin sin rodi živo, da bude zdravo, da bude lijepo, da bude dobro, da bude sve blago i sva njena sreća. I sreća oca djeteta. Njezinog ili njegovog tate! Pa počinje izgovarati te imenice bliskosti, osluškivati im zvuk u zraku: mama, tata, kćerka, sin, mi smo roditelji, imamo kćerkicu, imamo sinčića, sad nas je troje ili četvoro ili petoro…… Uskoro počinje tepajući pričati svom djetetu smještenom u maternici, gladiti ga svakodnevno, čuvati ga od svih negativnosti, udaraca slučajnih ili namjernih obuhvaćajući trbuh objema rukama.
A kad dođe taj tako važan događaj, iako prepun fizičkog bola za oboje, majku i njeno dijete, jedva čeka trenutak kad će ga sestra uzeti i držeći ga ispod minijaturnih pazuha pokazati ga njoj. Mami. I tati ako je tamo. Oho! Imamo curicu s kojom ćemo postupati kao s lutkicom… Oho! Imamo dečkića koji će najviše na svijetu voljeti svoju mamu! Sreća, sreća, sreća, sreća, sreća…… Tolika količina sreće da je malo moramo odlomiti i pokloniti djetetovim bližnjima. Prvo tati, potom baki, djedu, braći, sestrama, sestričnama i bratićima, tetama i strinama, stričevima…..
No, ta je sreća, srećom obnovljiva, taj mali komadić kojega smo poklonili ubrzo će biti nadoknađen novim komadom i život će krenuti.
Danas je tvoj rođendan Una. Četrdeset i prvi i ja te volim neprekidno
|