!!~!!~*
"Nedjelja popodne u pola pet, prazne su ulice, mislim o svemu, tužan je grad..."
Mislim da je Bukowski bio taj koji je napisao da "ljudi dolaze kao ljudi, a odlaze kao Bogovi". Tuga je precijenjena. Hm
Osjećala sam se kao Plathova minutu prije smrti, ali shvatila sam da je vezanost, ili ovisnost, ovisno o obliku, ta koja uzrokuje erozije i erupcije. Hmm, čini se da ipak nemam ništa za reći.
...
Onaj prokleti kaktus je uvenuo
Kako je drsko bilo pokloniti mi ga
Kada znaš da
Uz mene
Uvene sve
Vidiš
Ja sam u Mjesečevim
Monolozima
Vidjela
Nas dvije
Ruku pod ruku
Drske
I ponosne
Čemu prokleti kaktusi
Kada
Venu pred zoru
I svojim
Dugačkim
Oštrim
Bodljama
Navještavaju
Izdaju?
Nisi li dovoljno naučila?
Prokleti kaktusi
Venu pred zoru
***
"Zidovi su društvo moje;dragi su, skloni zapisu. Nema konsenzusa jer ga je prije bilo. Sad je druga misao u malom jeziku..."
V.M.
" She's not there"
***
To sam ljeto čitala Anais Nin. Hvatala me spiritualna gripa i različitim eskapadama pokušavala sam prebrisati neizbježno. Dogodilo se. I još traje. Kao neka zloguka, besmrtna bolest, melje i cijedi.
A zapravo, tako je slijepo vjerovao da ću ga spasiti. Bio je isuviše blag u svojim nastojanjima da se sakrije. Razotkrivala sam ga, Budila. Grizla. Ali ostao je nepomičan i svoj. Zloguk. Jedina riječ koju mogu pronaći.
***
Ovo ljeto sam čitala Virginiu Woolf. I skoro pa zaboravila. A onda je On smrvio u prah i posljednje tragove.
Mržnja je mnogo prizemljenija no što mislimo. Previše je slijepa da bi bila strastvena. Znam to...
Tog sam ljeta čitala Anais Nin...
***
**
*
Pogledaj
Oči
Su ti bijele
Vječnosti preklinju
Zjenice da im vratiš
Pogledaj
U taj niz vremešnih pukotina
Gdje karmički oganj
Prži svoje žrtve
Približi tu bjelinu
I zakucaj čavle
Visoko iznad glave
Pobjeći ne možeš
**
*
***
"Trouble in mind..."
Dragi moji!
I'm back
Razlog zapuštanja bloga još uvijek mi je nejasan, ali nije ni bitno. Trebao mi je predah, a i misli su mi bile raspomamljeno kaotične pa i nije bilo ničeg mudrog za reći.
~*~
Oduševio me Vlado Martek. I kao umjetnik i kao pjesnik. Prvenstveno kao pjesnik. Kupila sam njegove dvije zbirke: "Predpoezija" i "Volim čitati poeziju"
"Nakarada nade
i put u šumi koji mogu podnijeti..
Sad će puno odstupiti, u prijepisu, u odgađanju
u traženju indetiteta...
Jer, bilo je kraja u ovoj pjesmi i
pospremanje se individuma nazrijelo..."
~*~
Prijateljica i ja radimo na nastupu. Nas dvije "Beat renesansičarke"
Zaljubljene u život. Ili život u nas?
Teško je uskladiti datum i pohvatati sve te ljude i dogovoriti. Ali slijedeći tjedan snimamo filmić(ona je scenaristića i redateljica, ja sam glumac-amater), repertoar mojih pjesama je spreman, vježbam sviranje na bongosima, tražimo idealnu glazbenu kulisu i tako...
Imam jednu veliku, čak čini mi se megalomansku želju, vezanu uz nastup(a usput je toliko patetična da ...uhhh!!!): voljela bih da dopremo do ljudi. Do onih zakutaka njihovih duša za koje nisu ni znali da postoje. Da ih rasplačemo ili nasmijemo. Da ih pokrenemo. Drž'te mi fige
~*~
Bila sam na jednoj zanimljivoj audiciji/job interviewu i poslije na radionici. Plesali smo, pjevali, glumili, izrađivali lutke etc...
I premda sam osjećala da sam i posljednji atom snage dala za to, čini mi se da unutar mene postoji neka velika, nepremostiva zapreka koja me spriječava da zablistam u punom sjaju. Možda čak i naslućujem istinski razlog tomu, ali...
~*~
Sutra sam na slušaoni u Baraci, preksutra na GAW-u(za koji smo se trebale prijaviti, ali po inerciji i nekoj gluposti, nismo ), život mi je u posljednjih dva mjeseca ubrzao do stotke na sat, na neku foru stavlja me u situacije od kojih sam dosad imala najveće strahove, da ne kažem paranoje. I u takvim situacijama, klupka se razmrse, izađem osnažena i stostruko hrabrija, i zapravo shvaćam da najčešće "od buhe pravim slona" i da je i najveći strah mogućnost za preobrazbu iliti samopopravak, kako hoćete.
Hm, sada dolazim do onog dijela kada zaključujem da je u svakoj rečenici jedno JA. Hmmmmmm...ali da se ne bavim toliko sobom i samopopravkom, bojim se da bih već odavno bila ljuštura.
~*~
"Trouble in mind, Lord I'm blue..."
~*~
I neka se zna: moj potencijalni izdavač me izluđuje. Mislim da ću povući crtu i izvesti stvari na čistac. Već mi je dosta da me vuku za nos. Ili će knjiga oživjeti ili neće. Jednostavno je. A ONI (čitaj;izdavačka kuća) se ponašaju kao da rašpicom oblikuju sto metra visoku skulpturu. Baš tako!
~*~
Što još? Nekako mi ponestaje inspiracije...Nisam već tjednima napisala ništa, samo fotkam okolo, sve neki crno-bijeli, otužni motivi. Hmmm...
I susrećem ljude koje godinama nisam vidjela. Nikako da dešifriram poruku te hirovite, zagonetne Sile.
Btw, telepatija itekako postoji. U svima nama. Nemojte poricati. Jer ako vam se desi da se neko "čudo" u vama probudi, past ćete na dupe od iznenađenja...(btw, tri od pet, pogođenih u pet minuta....plus stotinu trideset šest i tristo dvadeset naspram četrdeset....nevermind....)
~*~
Kad sam saznala vrištala sam kao malo dijete: Rundek ima koncert 05.04.-og.....ahhhh!!!!!!
~*~
Bolje da na vrijeme stanem, nego da vas još više gušim. Mhm daa...
A sad idem pregledati i iskomentirati sve te divne blogove...
Post Scriptum: imidž šek mi neće aplodat fotke, pa će ovaj proljetni post završtiti kao tmurni bućkuriš....neš' ti tehnologije...
~*~