"Wind on the water"
" Over the years
You swam the ocean
Following feelings on your own
Now you are washed upon the shoreline
I can see your body lie
It's a shame you have to die
To put a shadow on your eye....
Po tko zna koji put, čovjek i žena u istoj sobi, sami, s glazbom, otuđeni do kraja, bez uzdaha i riječi ljubavi, bez interesa za prošlost ili budućnost, beskrajno sami u dvoje, s gramofonom koji zavrti djeliće naše tuge i kaže:
'Kako si Patty?'
'Kako si stranče? "
Milan Oklopdžić, "Ca.Blues"
Godinama prije znala sam napamet svaku riječ ove knjige, znam i sada, i tražila sam taj album Crosbyja&Nasha jaaaako dugo, upravo zbog ovog dijelića, i sada sam ga konačno dobila, i ovaj post bit će inspiriran baš tim vjetrom na vodi...
Bili smo u Novom Sadu...prošli tjedan...I ponovno mi je taj grad pružio svoje korake i ulice, i ljubav...ali On je bio sa mnom...i ljubio me dok sam spavala, i dugo u noć pričao sa mnom, opijali smo se, vodili ljubav, i...poželjela sam istrčati na ulicu i glasno vrištati, poželjela sam biti sama, ponestajalo mi je zraka...čak ni ono unutarnje oko nije bilo spremno za svu silinu i ispunjenost...ne znam funkcionirati u dvoje...ali moguće da ga volim...
I Ona...Ona je bila tu...plakala sam kad sam ju zagrlila, nitko nije vidio, ali plakala sam...i tih pet minuta ukradenih u hladnoj, sujetnoj noći...moja Učiteljica...i dalje je život "Čaroban i lep", ali...nevinost one tople jeseni, i sanjivih snova, i krvi koja je uskuhala pod kožom...nezamjenjivo....i bilo je tako drugačije....
A onda Sremski Karlovci, i lutalice s nama
i jedan balon s helijem, i smijeh koji je odzvanjao kroz samotne stihove, i nas petero...i magija u zraku, i vino s okusom cimeta...te večeri njegovi poljupci prštali su od čarolije...i zvijezde su vrištale s nama...I duge sunčane šetnje dan prije...I suncokreti, i svi ratnici Svjetlosti....
***
No da, napisala sam to nakon povratka u Hr., nekako je blijedo, ali odražava moj unutarnji Svijet....ne znam se nositi s tom ljubavlju koju dobivam...ali naučit ću...o da...
Osjećam da su svi trenuci koje proživim zabilježeni nekom unutarnjom kamerom, i svaki puta kada vrtim film, samo se djelići kadrova pojavljuju...
Bili smo na MAF-u ove nedjelje...šuma,zvijezde, svi dragi ljudi, svirka...poželjela sam pasti u trans kao onda pred Barakom kada sam svirala bongose i naricala najljubomornije stihove, samo za njega....
Ali nisam...uvukla sam se, o da, u njegovo naručje i pravila se da uz svu tu ljepotu nesklad ne postoji....
***
Rijeka, Osijek, Novi Sad u dva i pol mjeseca....do kraja godine priželjkujem Pariz i Zagreb...
A onda neki drugi kontinenti...
***
Želim skinuti ovu kožu i spaliti ostatke....kao Abraksas, želim se roditi iz jajeta...ponovno....
Želim utočište....toplo, samotno, meko i čvrsto....
Želim pomagati...
Želim voljeti....
Želja je beskrajno prokletstvo....
I ne želim odrasti, ali bojim se da je za to već prekasno....tko zna....
što se tiče onih fotki na mom blogu, uglavnom su sve moje :)
hm..u novom sadu si bila? blago tebi...ja bi tamo... a kad si već došla do osijeka mogla si ido vinkovaca =)-- beatlesica -- 15.10.2007. u 15:28
Ako sam nešto shvatila čitajući tvoj blog, to je da sigurno nisi odrasla.. Samo djeca znaju ovako voljeti svijet i život oko sebe, pustiti suzu i uživati ovako kao ti u bojama...zato ne boj se, ne moraš znati funkcionirati u dvoje.. pusti neka te on nauči...
-- Dragonfly -- 25.10.2007. u 20:55
Ps1. maslac od kikirikija i paradajz.. ne valjda zajedno?:)))
Ps2. i ja sam svoju sobu cijelu oslikala temperama (neurotično, temperama i prstima:)) to me osobito dirnulo i nasmijalo:)-- Dragonfly -- 25.10.2007. u 20:59
