subota, 08.07.2006.

never say goodbye

dragi moji... došlo je vrime nakon 3 miseca i 12 dana da ovaj blog priveden kraju. počela san ga pisat iz dosade i zajebancije, a posta je važan dio mog života. ovde san upoznala neke ljude koje vjerojatno na cesti ne bi ni pogledala. ne bi ni slutila koliko toga može izać iz njih. a vidila san da može, vidila san tu na blogu. kad god bi mi bilo teško, čitala bi vaše postove, nalazila se u njima. pokušala bi s vama podilit ono šta ne mogu s drugima. divno je, ali i tužno šta san najveću podršku dobivala od ljudi s druge strane ekrana. stvarno san sritna šta san otvorila blog i šta je moj devotion9 uspia doprit do toliko vas. nadan se da san van pomogla u nekin situacijama ka šta ste vi uspili meni. život je tako čudan i svaki dan nam nosi nešto novo. tako je i meni donia ovi čarobni svit bloga u kojen se mogu povremeno gubit. sutra iden na brač, ne znan kad ću se vratit. javit ću van se svakako do jeseni jer
OVO NIJE KRAJ, samo stanka. nešto duža ovaj put. dajen van refren svoje najdraže pisme koja me toliko podsjeća na nekoga. na nekoga ko bi uskoro moga bit sa mnon.

S VREMENA NA VRIJEME KAO DA ČUJEM STOPE,
KO DA IDEŠ PREKO MOG PRAGA.
S VREMENA NA VRIJEME,
A ZNAN DA NEMAM PRAVA.
NISI VIŠE MOJA DRAGA.

...RUŽICA SI BILA, SADA VIŠE NISI...


hvala van na svemu.
voli vas vaša mia

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
- 17:51 - Komentari (23) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>