nedjelja, 20.12.2009.
Beaten, broken and reset*
U vremenu inventure prikadnom ovom razdoblju zatvaranja nekih kutija i otvaranja sljedećih neke istine postaju razumljivije već samim povećanjem njihove perceptivne uočljivosti.
Recimo...
Uvijek mi je bilo nevjerovatno i nerazumljivo slušati ljude kako pričaju da ne upražnjavaju seksualne aktivnosti. Kako nisu našli pravog/pravu. Kako je netko šaner, bonvivan ili kurvetina.
I sad bi mogli tu razvest' pravu diskusiju o tome kako je svaki slučaj individualan, ne sudi drugome dok ne prošećeš milju u njezinim štiklama ili kako je odabir životnog stila temeljno pravo svake rotkve i glave kupusa.
Mogli bi.... ali nećemo.
Jer sva ta pusta pomodna individualnost ima samo jedno, ne individualno nego zajedničko ime, ime prikladno, nerazumljivo i enigmatično kao što je i pojava koju imenuje i koje glasi:
Neznanje.
Ne znati je jako teško i jako jednostavno. Bojati se novog, drugačijeg. Ne pitati da ne bismo bili odbijeni... ili razotkriveni kao etiketa; ignoramus, drolja, perverznjak, nezajažljivac. Nemati iskustvo i ne znati čini ne raditi i ne proizvoditi nova iskustva tako jednostavnim, tako samorazumljivim, tako “perpetuum mobile”.
Ja, na primjer, ja volim “lijepo živjeti”.
Ja uočavam mogućnosti i stvaram nove. Meni je svijet bombonijera prepuna prekrasnih zalogaja, gusarska škrinja puna najšarenijih dragulja, vječni roller-coaster vrhova i dolova. Ja tražim i pitam i pristupam i sudjelujem iako je to teško i prljavo i na trenutke bolesno iscrpljujuće. I čak kad ustanovim da su novčići napravljeni zapravo od pirita ne razočarava me proces dolaska do te spoznaje. I nikad nisam pružila ruku prema nečemu razmišljajući da to neće već "doći na naplatu" bilo to nešto ugodno ili neugodno, lijepo ili ružno, dozvoljeno ili zabranjeno.
I neću prestati gledati na ljude kao potencijalne partnere, suradnike, povjerenike, drugove u igri onda kad pronađem trenutnog partnera, suradnika, povjerenika ili druga u igri jer je to za mene uvedljivo, snishodljivo i bezobrazno. Veza (i pritom ne mislim samo na emocionalne) nije pit stop gdje te servisiraju, promijene ti ulje i doliju benzin da bi onda otišao živjeti i raditi nešto drugo negdje drugdje.
*referenca
