petak, 25.04.2008.
Tko sam ja?
Nekad se događaju stvari u kojima, kao u oku oluje, zateknemo sebe kako na trenutak imamo priliku promotriti događaje "iznutra", u zaštiti mira, prije nego budemo odneseni podivljalim razvojem zbivanja.
x x x x
Razmišljala sam...
Ako bi trebala izdvojiti jedan događaj, jednu anegdotu iz vlastitog života koja bi savršeno opisivala ono što/tko sam ja koja bi to anegdota bila?
Uvijek se težimo pokazati prelaskavo.
x x x x
Kad sam završila srednju školu od prve plaće kupila sam Skečersice za kojima sam slinila mjesecima. Bile su skupe, skupe, skupe. Strašno skupe. I strašno sam ih željela.
Pa sam ih od prve plaće kupila. Obula sam ih odmah u dućanu, a cipele u kojima sam došla tufnula u vrećicu i uputila se kući.
Do doma noge su prokrvarile. Žuljevi su zarastali tjedan dana.
Polako sam se osmjelila na ponovno nošenje. Isti rezultat. Bez obzira na kemikalije kojim sam ih kapala, debljinu čarapa, način hodanja, razgazivanje, protok vremena,... bez obzira na sve i na bilo što, one su meni nabijale krvave žuljeve koji su zarastali danima, tjednima. Ništa nije upalilo.
Jednu večer sam se spremila van i onako obučena stajala i buljila u te moje skečersice.
Prazna.
Sve ideje oprobane, sve opcije potrošene.
I onda sam ih obula i otišla van. Na cijelu noć. I sutra sam ih opet obula, odmah ujutro. I preksutra, i dan za danom. Sve dok sukrvica i krv nije prestala curiti, dok moji žuljevi nisu dobili žuljeve i njihovi žuljevi žuljeve i žuljevi žuljevih žuljeva dobili žuljeve. Sve dok moje noge nisu dobile novu i bolju kožu, kožu koja više neće dobivati žuljeve.
srijeda, 23.04.2008.
Moment of Clarity
ponedjeljak, 21.04.2008.
Kako, je*ote?
Kako se to dogodi da ljudi ne cijene put već samo cilj?
petak, 18.04.2008.
Akcija "Dovedimo Jonathana Coultona u Zagreb", dio prvi
Jonathan Coulton – I Feel Fantastic
I get up early when the sleeping pill wakes me
I take a wake up pill and fill with energy
I power on hard and I check my messages
But I don't have any messages
I take a driving pill and head to my car
I drive around a bit cuz work isn't very far
I call my phone and I check my messages
But I don't have any messages
All I know is driving on drugs feels better when they're
All I know is the world looks beautiful, the world looks so damn beautiful
And I feel fantastic
And I never felt as good as how I do right now
Except for maybe when I think of how I felt that day
When I felt the way that I do right now, right now, right now.
And I feel fantastic
And I never felt as good as how I do right now
Except for maybe when I think of how I felt that day
When I felt the way that I do right now, right now, right now.
Work is anything but quiet these days
I try to medicate my concentration haze
I can feel the day unfold in front of me
So I take the stairs and hit the gym
The phone is ringing when I get to my desk
What was a stinging's now a sharp pain in my chest
So I take a Calminex and just chill
And then it's time for lunch again
All I know is work is easy when you don't stress out about deadlines
All I know is I take my medicine I always take my medicine
And I feel fantastic
And I never felt as good as how I do right now
Except for maybe when I think of how I felt that day
When I felt the way that I do right now, right now, right now.
And I feel fantastic
And I never felt as good as how I do right now
Except for maybe when I think of how I felt that day
When I felt the way that I do right now, right now, right now.
Sometimes I'd like to slow things down
Enjoy the moment
But when I look the moment's gone
Work is over but I can't stay to work late
Got to leave and get ready for my second date
With a pretty girl that I met at the
Right in the line
I take a pill for my social anxiety
I get a table and a nice bottle of chablis
Now it's getting late and there's still no sign of her
I have another glass of wine
All I know is the wine lasts longer when you don't gotta share it with someone
All I know is my steak tastes better when I take my steak tastes better pill
And I feel fantastic
And I never felt as good as how I do right now
Except for maybe when I think of how I felt that day
When I felt the way that I do right now, right now, right now.
And I feel fantastic
And I never felt as good as how I do right now
Except for maybe when I think of how I felt that day
When I felt the way that I do right now, right now, right now.
srijeda, 16.04.2008.
Spectre
Broken,
Finding myself another low.
Dreaming,
Reviewing options with nowhere to go.
Just being alive means being alone,
Retracing my steps,
Revealing my circles.
Devoid of meaning with pleasure all gone
I stumble through life,
I find it all worthless.
There`s nothing there
On the other end of sorrow
No escape and no relief
No hope, no tomorrow.
utorak, 15.04.2008.
petak, 11.04.2008.
Apis
Sjećam se, onaj dan kad smo se upoznali, stajala sam na travi i kroz prozor gledala tebe kako se tuširaš.
Očarana.
Širokih ramena. Uskih bokova. Preplanuo. Vretenastih mišića još vrelih od treninga. Obgrljen slapom blistavo čiste vode.
Akcentuacija...
Sjećam se, primjetivši me, ostatak tima razbježao se poput djevojčica.
Ti si otvorio prozor i dodao mi upaljač da pripalim cigaretu koju sam odsutno držala u ruci, sasvim zaboravivši na nju pred izuzetnošću prizora, i zatim čavrljao sa mnom brišući se velikim ručnikom.
Bez srama.
Prekrasan.
Prekrasan.
srijeda, 09.04.2008.
ponedjeljak, 07.04.2008.
Gdje je ta tužna istina o vezama?
Donja pričica i pripadajući komentari ilustriraju činjenicu da iako neki jedu meso, a neki zelje, svi se mi skupa nismo najeli sarme.
Nitko nije prosjek.
Stvari (odnose) koje svakodnevno viđamo oko sebe, bile one i toliko trivijalne/vrhunac važnosti i značenja, ipak nisu mjerilo ničemu do samima sebi.
Ima nas svakakvih.
Sloboda mišljenja svima nam je dostupna, pa čak i onima koji odabiru ne koristiti se njome.
I neki tu slobodu koriste da bi mislili kao Mike Polk. Jel` to grozno? Ma nije, to je samo ilustracija različitosti.
Je li (bračni) život uistinu beskrajan niz kompromisa (Compromise: An agreement between two men to do what both agree is wrong.*) koji su ustvari samo ustupci na račun slabijega/tišega/manje snalažljivoga?
Vjerujem da mnogima (ali ne svima) jest.
Odlučuju li se ljudi doista na (su)život nedostojan čovjeka samo da bi ispunili očekivanja (tuđa, svoja, društvena)?
Da. I ne samo to. Ljudi su sposobni to sagledati kao pozitivnu stvar.
Da li sam i ja jedan od tih ljudi?
Više ne. Ali valja biti oprezan.
*Lord Edward Cecil
petak, 04.04.2008.
The Sad Truth About Relationships
utorak, 01.04.2008.
Hazmat
Tak... tak... tak... odzvanjala je britvica od ruba umivaonika. Voda je iz slavine šištala kroz naslage kamenca. Desnom sam rukom nategnuo kožu na bradi i kroz bjelinu pjene povukao još jednu široku prugu relativne glatkoće.
Zahihotala se u boravku, ispred televizora i smijući se dospjela unutar mog vidokruga. Gledajući njen odraz u ogledalu nastavio sam se brijati na autopilotu.
Pogled je klizio preko ruba kose, glatkoće kože, pregiba vrata, plavetnila očiju, luka trepavica,....
Kako se to dogodilo? – prošlo mi je kroz glavu.
Kako... se... to... dogodilo? – odzvanjalo mi je kroz um uz piskutavi cerek u pozadini, um zaleđen u vlastitoj nevjerici. Točka u kojoj je nepojmljivo i pomisliti da je to osoba koja je...
S kojom sam....
Koja me...
Kojoj sam....
Umio sam obrijano i izbrijano lice i pogledao si u oči. Želudac mi se prevrnuo od muke, a doručak u savršenom luku sletio u školjku.
- Izvoli obrisati za sobom. Nemoj misliti da ću ja to čistiti. - rekla je iz boravka.
Ponovo sam se umio i stavio pastu na četkicu.
