Nekad se događaju stvari u kojima, kao u oku oluje, zateknemo sebe kako na trenutak imamo priliku promotriti događaje "iznutra", u zaštiti mira, prije nego budemo odneseni podivljalim razvojem zbivanja.
x x x x
Razmišljala sam...
Ako bi trebala izdvojiti jedan događaj, jednu anegdotu iz vlastitog života koja bi savršeno opisivala ono što/tko sam ja koja bi to anegdota bila?
Uvijek se težimo pokazati prelaskavo.
x x x x
Kad sam završila srednju školu od prve plaće kupila sam Skečersice za kojima sam slinila mjesecima. Bile su skupe, skupe, skupe. Strašno skupe. I strašno sam ih željela.
Pa sam ih od prve plaće kupila. Obula sam ih odmah u dućanu, a cipele u kojima sam došla tufnula u vrećicu i uputila se kući.
Do doma noge su prokrvarile. Žuljevi su zarastali tjedan dana.
Polako sam se osmjelila na ponovno nošenje. Isti rezultat. Bez obzira na kemikalije kojim sam ih kapala, debljinu čarapa, način hodanja, razgazivanje, protok vremena,... bez obzira na sve i na bilo što, one su meni nabijale krvave žuljeve koji su zarastali danima, tjednima. Ništa nije upalilo.
Jednu večer sam se spremila van i onako obučena stajala i buljila u te moje skečersice.
Prazna.
Sve ideje oprobane, sve opcije potrošene.
I onda sam ih obula i otišla van. Na cijelu noć. I sutra sam ih opet obula, odmah ujutro. I preksutra, i dan za danom. Sve dok sukrvica i krv nije prestala curiti, dok moji žuljevi nisu dobili žuljeve i njihovi žuljevi žuljeve i žuljevi žuljevih žuljeva dobili žuljeve. Sve dok moje noge nisu dobile novu i bolju kožu, kožu koja više neće dobivati žuljeve.
Post je objavljen 25.04.2008. u 14:28 sati.