Donja pričica i pripadajući komentari ilustriraju činjenicu da iako neki jedu meso, a neki zelje, svi se mi skupa nismo najeli sarme.
Nitko nije prosjek.
Stvari (odnose) koje svakodnevno viđamo oko sebe, bile one i toliko trivijalne/vrhunac važnosti i značenja, ipak nisu mjerilo ničemu do samima sebi.
Ima nas svakakvih.
Sloboda mišljenja svima nam je dostupna, pa čak i onima koji odabiru ne koristiti se njome.
I neki tu slobodu koriste da bi mislili kao Mike Polk. Jel` to grozno? Ma nije, to je samo ilustracija različitosti.
Je li (bračni) život uistinu beskrajan niz kompromisa (Compromise: An agreement between two men to do what both agree is wrong.*) koji su ustvari samo ustupci na račun slabijega/tišega/manje snalažljivoga?
Vjerujem da mnogima (ali ne svima) jest.
Odlučuju li se ljudi doista na (su)život nedostojan čovjeka samo da bi ispunili očekivanja (tuđa, svoja, društvena)?
Da. I ne samo to. Ljudi su sposobni to sagledati kao pozitivnu stvar.
Da li sam i ja jedan od tih ljudi?
Više ne. Ali valja biti oprezan.
*Lord Edward Cecil
Post je objavljen 07.04.2008. u 12:49 sati.