ponedjeljak, 07.05.2007.
Jesu li bećari doista precijenjena sorta?
Da se razumijemo, čovjek treba biti kompletno lud da bi generalizirao po ovom pitanju, ali recimo da želim otvoriti diskusiju.
Kaže g. Anić da je:
bećar m [orij]
Izuzmemo li iz rasprave nebitnosti poput (npr. mog) spola i činjenice da svako ljudsko agregatno stanje u smislu bivanja dijelom društva, a za razliku od palamuđenja u socijalnom vakuumu, ima svojih prednosti i mana, stvar postaje nimalo jednostavno shvaćanje da čovjek treba biti svjestan ograničenja, prednosti i mana, kao i u svakom drugom načinu življenja.
I jasno, s tim ograničenjima na umu, učiniti najbolje što može.
A za mene to ustvari znači da pobećareni(e):
pri punoj svijesti i u stupnju potpune obaviještenosti daju pristanak na ulazak u dijadu
i znaju da će taj sat, dan, mjesec, godinu, mjesec, dan, sat imati ne 100 nego 110% mene i moju pažnju nepodijeljenu sa kreditom, psom, rodbinom i svojtom, ručkom, prljavom kupaonom i nepokrečenim stanom
i da ih neću voljeti kao što mislim da bi netko trebao mene nego onako kako treba voljeti njih
i da neće nikad od mene čuti "Preumorna sam." koji ustvari znači "Preumorna sam za tebe."
i da doslovno neće biti straha pri izgovaranju "Ja bi to ovako..." i "Hajdmo danas probati ono..."
i da će se jutrom buditi prvi na mojoj listi prioriteta, i da će na istom mjestu tonuti u san
i da će iz mog života izlaziti s istim veseljem i ležernošću s kojima su i ušli
i da će oni odrediti stupanj diskrecije koji će uživati
i da nitko od nas nikada neće morati prijeći cestu kad vidi da nailazi ovaj drugi, a u svrhu nesusretanja
i da spoznaja o "best before" datumu (o.k., o.k.,...roku trajanja :-) za svjesne i obavještene nije nužno žilorezna, iako se definitivno ne može reći da je baš za sve ljude, sva vremena i sve načine prezentacije.
Dakle, kolega, hvala na inspiraciji ;-)
