Da se razumijemo, čovjek treba biti kompletno lud da bi generalizirao po ovom pitanju, ali recimo da želim otvoriti diskusiju.
Kaže g. Anić da je:
bećar m [orij]
Izuzmemo li iz rasprave nebitnosti poput (npr. mog) spola i činjenice da svako ljudsko agregatno stanje u smislu bivanja dijelom društva, a za razliku od palamuđenja u socijalnom vakuumu, ima svojih prednosti i mana, stvar postaje nimalo jednostavno shvaćanje da čovjek treba biti svjestan ograničenja, prednosti i mana, kao i u svakom drugom načinu življenja.
I jasno, s tim ograničenjima na umu, učiniti najbolje što može.
A za mene to ustvari znači da pobećareni(e):
pri punoj svijesti i u stupnju potpune obaviještenosti daju pristanak na ulazak u dijadu
i znaju da će taj sat, dan, mjesec, godinu, mjesec, dan, sat imati ne 100 nego 110% mene i moju pažnju nepodijeljenu sa kreditom, psom, rodbinom i svojtom, ručkom, prljavom kupaonom i nepokrečenim stanom
i da ih neću voljeti kao što mislim da bi netko trebao mene nego onako kako treba voljeti njih
i da neće nikad od mene čuti "Preumorna sam." koji ustvari znači "Preumorna sam za tebe."
i da doslovno neće biti straha pri izgovaranju "Ja bi to ovako..." i "Hajdmo danas probati ono..."
i da će se jutrom buditi prvi na mojoj listi prioriteta, i da će na istom mjestu tonuti u san
i da će iz mog života izlaziti s istim veseljem i ležernošću s kojima su i ušli
i da će oni odrediti stupanj diskrecije koji će uživati
i da nitko od nas nikada neće morati prijeći cestu kad vidi da nailazi ovaj drugi, a u svrhu nesusretanja
i da spoznaja o "best before" datumu (o.k., o.k.,...roku trajanja :-) za svjesne i obavještene nije nužno žilorezna, iako se definitivno ne može reći da je baš za sve ljude, sva vremena i sve načine prezentacije.
Dakle, kolega, hvala na inspiraciji ;-)
Post je objavljen 07.05.2007. u 14:14 sati.