ponedjeljak, 27.11.2006.
Hostel Šmostel
Eto, pogledala sam Hostel.
Zgodan filmić.
Iako ideja, otvoreno rečeno, nije originalna, način na koji je prezentirana je gotovo uvjerljiv.
Gotovo uvjerljiv kažem jer nekako sam tijekom gledanja prve dvije trećine očekivala nešto više od pada u potpuno amerikanstajl preseravanja u posljednoj trećini filma.
Lokacije su odlične, fotografija čisto korektna, a za scene nasilja mogu reći samo jedno:
tako mi se ništa nije gadilo odkad mi je prijatelj tijekom boravka u jednoj zagrebačkoj pizzeriji rekao da je naučio kako na pravi način tupim nožem izrezati pizzu na praksi iz patologije.
Khmmm, da. Gdje sam ono stala...
Najviše mi se se ustvari svidjela dodatna oprema na DVD-u oja osim trailera i komentara sadržava i ODLIČAN dokumentarac o filmu i zgodnički prilog o dječjem nastupu u filmu.
nedjelja, 26.11.2006.
Leptir
Ja sam
Dovoljno sam sam
Da znam procijeniti
Ocijeniti
I cijeniti
Ono što ti ne dajem.
Kao kap kruha
U ponoru mrava
Srce je moje leptir
- na špenadli spava.
subota, 25.11.2006.
Fakin Prijatelji
Nitko mi nikada, prije mog ulaska u brak, nije rekao da kad se oženim nitko se više neće razgovarati sa mnom.
Jebote, ovo me izluđuje.
Sa mnom razgovaraju samo ženski ljudi što je TOTALNI BLAGOSLOV (jebo razgovor u kojem je glavna nit vodilja moje dijete, moja kuhinja, lidl i jebeni turbo limači) i muški ljudi koje poznajem bar 20 godina i u rodbinskim smo vezama.
Čini se da je glavna pogrešna procjena da ću ih uvalit u neko sranje.
Kaj jebote?!
Bacit na stol i pojebat pred cijelom birtijom?!
A dam se kladit da sam gadna ko lopov ovo mi se ne bi događalo.
četvrtak, 23.11.2006.
Veličanstveni Wicker park
Konačno, nakon dugog i predugog vremena pojavilo se par filmova vrijednih gledanja. Jasno, budući da sad to govorim Wicker park je trenutačni predvodnik tog veselog krda.
Par riječi o filmu:
Izrazito sam očarana time kako je ekipa uspjela prilkazati obično u prekrasnome i prekrasno u običnome. Ponajviše sam udivljena Josh Hartnettom koji je daleko uznapredovao od onog klinca u Halloweenu ili Pearl Harboru kojeg bi čovjek po šibice poslao. Ovdje se bez ikakovog napora može vidjeti njegov glumački napredak koji omogućava da je njegova sreća zarazna, zbunjenost tegobna, a tuga srceparajuća. Preprekrasno.
Priča ne samo da drži vodu, nego je inteligentno i vrlo suptilno postavljena, sa obratima koji nisu u potpunosti neočekivani, ali su brilijantni i impresioniraju jednostavnošću.
I na kraju, iako nisam baš ljubitelj filmova sporog tempa i američka romantika me ostavlja hladnom i zbunjenom (zašto postoje takvi ljudi u stvarnom životu) rasplet Wicker parka vrijedilo je čekati i konačna završnica je savršena maslina u martiniju.
utorak, 21.11.2006.
The solution prezents itself
Tommy Johnson: What else are you gonna do on a Saturday? Sit in your fuckin' armchair wankin' off to Pop Idols? Then try and avoid your wife's gaze as you struggle to come to terms with your sexless marriage? Then go and spunk your wages on kebabs, fruit machines and brasses? Fuck that for a laugh! I know what I'd rather do. Tottenham away, love it!
Divno i zapanjujuće.
Budući da mi je dosta svega, eto meni rješenja samopredstavljajućeg.
Ha, i ha ha.
Pratit nogomet i razbijat glave.
Da napravim ideološki odmak od mog sexles meriđa.
Kak se toga nisam prije sjetila.
petak, 10.11.2006.
Mala Sfinga
Pokucao sam na njenu glavu;
Mala Sfinga
u dubini njena pogleda
žmirila je ispod trepavica.
Uvalio sam joj jezik.
Pijesak se presipao iz goleme pustinje
u moju malu cipelu.
Mala cipela...
potonuli atol sreće
u oceanu samoispunjenja.
srijeda, 08.11.2006.
Dakle, Borat...
Eto i ja se pridružila grupi ljudi koji su išli vidjeti votdhel to ovaj Sacha Baron Cohen ima za reć` kroz svog alter ega.
Ma kajjaznam...
Nije baš da je loš, ali nešto sam drugo očekivala. Sva ta velika pompa; "rasizam, vulgarnost, vrijeđanje,vamo-tamo i ovo-ono...", a kad ono, tresla se brda rodio se miš,... sva pompa je samo reklama. Pih!
Ali ima i par dobrih stvari koje mogu reći o ovom uradku:
Zgodno je primjetiti kako su ljudi koji su sastavljali gotov proizvod predivno osvijestili svoj smisao za prikladno, jer fore idu do one tanke granice između humora i vulgarnosti i točno do tamo. Granica se ne prelazi.
Druga zgodna stvar je da od silne halabuke oko Kazahstana nema ništa,... samo bi totalni tutlek mogao iščitati Kazahstan iz onog pejzaža, govora i melosa.
I treća, ali najslađa, je da je to definitivno film za višestruko gledanje, jer, iako nije ni blizu "Golog oružja" , jedno gledanje je jednostavno premalo vremena i opsega pažnje da se primjete sve fore, čuju sve upadice i skuže sve bedastoće u hrvatskom prijevodu koji je na trenutke jednostavno prestrašan.
Dakle, Borata toplo preporučam svima koji misle da ga trebaju pogledati. Onima koji ne misle tako vjerovatno gledanje ništa neće značiti.
četvrtak, 02.11.2006.
Ma #$%&%#"!
Prekjučer sam bila malo vani navečer te sam se lagano nacvrcala. Niš prestrašno, taman toliko da me lagano pere paranoja jer mislim da se sjećam svega što se dogodilo prije nego sam došla doma. To je naravno točno... sjećam se svega... ali obratiti pažnju na ovo "mislim da se sjećam..." te hence paranoja.
Dakle, bila sam vani. Bio mi je Dan D.
Najgore mi je ustvari to kaj dosta rijetko ostanem vani, a još rjeđe razgovaram s ljudima o biločemu osobnom, tako da kad se to ipak dogodi, onda svi "mudro" ustvrde da "to pričam zato kaj sam pijana" bez obzira ustvari koliko sam popila.
A onda se ja naravno totalno i izrazito iživciram oko toga, što obično završi nerazgovaranjem o osobnim stvarima i rezigniranim odlaskom doma.
Sve su to stvari o kojima bi ja razgovarala i kad sam trijezna.
Meni je to skroz jasno.
Ono kaj mi tek sad postaje jasno je to, da ostali ljudi ne misle da ja to govorim samo jer sam pijana, bi li oni uopće tada razgovarali samnom?!
Gaddemit... družim se s krivim ljudima.
