Konačno, nakon dugog i predugog vremena pojavilo se par filmova vrijednih gledanja. Jasno, budući da sad to govorim Wicker park je trenutačni predvodnik tog veselog krda.
Par riječi o filmu:
Izrazito sam očarana time kako je ekipa uspjela prilkazati obično u prekrasnome i prekrasno u običnome. Ponajviše sam udivljena Josh Hartnettom koji je daleko uznapredovao od onog klinca u Halloweenu ili Pearl Harboru kojeg bi čovjek po šibice poslao. Ovdje se bez ikakovog napora može vidjeti njegov glumački napredak koji omogućava da je njegova sreća zarazna, zbunjenost tegobna, a tuga srceparajuća. Preprekrasno.
Priča ne samo da drži vodu, nego je inteligentno i vrlo suptilno postavljena, sa obratima koji nisu u potpunosti neočekivani, ali su brilijantni i impresioniraju jednostavnošću.
I na kraju, iako nisam baš ljubitelj filmova sporog tempa i američka romantika me ostavlja hladnom i zbunjenom (zašto postoje takvi ljudi u stvarnom životu) rasplet Wicker parka vrijedilo je čekati i konačna završnica je savršena maslina u martiniju.
Post je objavljen 23.11.2006. u 08:47 sati.