---

nedjelja, 23.04.2006.

Zalutala...

Kako da ti kazem
Da me srce boli ,
I noćas da mi
Duša plače zbog tebe.
U hladnom kutu zamracene sobe
Moje misli se
Mješaju sa maštom…
Zamišljam nas ponovno
Nasmijane I sretne
Gdje nam život
Otvara svoja vječna vrata.
Pamtim tvoje oči,
Tvoju ljubav ali I tvoj bijes…
Pamtim one tople ruke
Što su bacale iskre
Kao one tamne noći
Onaj nesretan krijes.
Sanjala sam tvoje usne
I prepun ljubavi naš
Zajednički stol,
A ti mi ostavi samo tugu I
Vječnu bol…
Tamni dim
Guši moju dušu,
A nema nikoga
Da taj dim otpušu.
Padam u nesvijes
I gubim stvarnost,
Jer si sada ti
Smo moja bol I
Nekad radost.
Sanjam opet nas dvoje
Na pustim plažama
Nekog drugog mjesta,
Gdje šećemo nasmijani I bosi
Dok nam se oko od
Sreće rosi…
Gledamo prvi izlazak Sunca,
Dok moja koža na tvojoj počiva.
Nekad smo takvi bili I
Jedan na drugome
O nama tajne snove snili…
I još osjetim
Ujutro u tramvaju rano,
Miris tvoj u nosnicama svojim
I poželim proći kroz to brdo ljudi
I svojoj jedinoj
Ljubavi doci…
Kada pišem
Zadrhti mi ruka
Na svaku misao o tebi,
I tijelo moje
Lagano se giba,
Dok osjećam
Kako je to
Kad me tvoja ruka skida…
Poljubac tvoj
Mi je značio kao prvi cvijet,
Kao prva rosa I
Kao dijete
Koje prvi puta ugleda svijet.
Dok pišem ovo ruka mi
Neda s papira,
Jer je duša slaba,
Dok se bori da je pamet sluša…
Ali ne sluša…
Dok se duša bori,
A srce natiče I
Krv u slapovima snažno
Udara o vene,
Pamet se sjeća
One najgore noći
Koja je ostala u meni…
Tvoj pogled te noći,
Te suze sa lica,
Poljupcima sam htjela
Sakupiti na ushne svoje,
Ali nisam smjela…
Vrijeme je naš neprijatelj
Koji tiho vreba
I oduzima nam dane
Kad smo zajedno bili.
I što ostaje?
Ostaje plač,bol,
Tuga I alkohol za
Kojega svi kažu da rane liječi
A baš on otvara stare I nove rane
I uzburka svaki atom
I osjećaj našeg tijela
I zbog tog otrova uliješ
U sebe i ono
Što nikad nisam htjela…
Bijes,gorčinu,mržnju I nasilje…
Gdje je nestao onaj dečko
Sa samog početka?
Dečko zbog čijih sam očiju
Se dizala u noći
I to sada više neću moći.
Gdje je ono srce
Što je kucalo za mene,
Što me voljelo
A ne se udaljuvalo
I guralo od sebe…
Gdje je ono ime
Zbog kojega sam
Provodila vani u snijegu noći,
Pisajući ga
Pod tankim uličnim svjetlom
Da nebi naša ljubav
Nestala u toj mračnoj,
Strašnoj noći.
Još kada prolazim
Uz klupu kraj škole,
Osjećam
I vidim tamo nas dvoje
Gdje se gledamo kao mala djeca,
Ne znajući kakva
Sudbina nas čeka…
Osjetiš li kad u svome krevetu
Moje tijelo
Koje je sretno
Do tebe na tom mjestu sjelo.
Ja se sjećam
Te iste posteljine
Koja će zauvijek
U mom sjećanju
Mirisati na tebe.
Zadrhti li ti tijelo
Kad se sjetiš onih mjesta
Gdje je moja ruka bila?
Želiš li me osjetiti tada…
Lijepo nam je bilo
Puno puta,
Ali sve to pretvorilo se
U bol koja je
Postala neizdrživa I tupa…
Kada si bio bolestan,
Ja sam te grlila,
I gledala samo tebe
A ti sada tvrdiš da sam više
Voljela druge I sebe…
Sada te gledam
S prijezirom u očima
I pitam se
Gdje smo ostali mi?
Gdje je ostalo
Naše vrijeme
I trenutci
Kada sam dugo
Bila samo tvoja…
Nisam voljela nikog
Tako do tebe,
A ti me doslovno
Odgurnuo daleko od sebe.
Moja ljubav
Tako polako vene
Dok slušam kako
Moje srce
Iz grudiju tiho
Kad te vidi stenje…
Kad sam pala one noći,
Pregrizla sam usnicu svoju,
I tiho osjetila
Kako s krvlju
Naša ljubav izlazi
I vrišti od bola iz mene…
Ništa u tom trenu vidjela nisam…
U posljednjem pogledu,
Kad su nam se oči
Zadnji put srele,
Vidjela sam smo bijes
A ne tebe…
Nije to bio
Moj medeni koji
Mi je pomogao
Kad sam pala,
A sada dok sam posramljena ležala,
Na moje oči
Je samo tama pala…
Spustio si mene
Da ostanem ležat na zemlji,
Dok me drugi čovijek diže
I od tebe spasi…
Okrenuo si moje misli
I nećeš ih vratit,
Jer upamti
Da I ja zelim
Sve te osjećaje
Iza sebe ostavit.
Pokušavam
Al ne ide…
Otvorila sam svoje srce
Prvome tebi
A ti ga zatvorio
Kao zadnja vrata
I nisi mu vjerovao.
Htjelo je srce
Imat te za stalno
Ali očito je tebi
Bilo to previše strašno…
Pamtit će nas
Ova dolima po
Najlijepšem daru…
Jer kada nas jednom
Ne bude više,
Pamtit će ona
Naše suzne oči
A naša će ljubav
Za uvijek lebdjeti
U toj proljetnoj noći…


Volim te,Petra

---

subota, 15.04.2006.

Nice and dead

ovoga...evo me na kratko...nabila sam telefona pa sam u nemilosti...no comment

---

srijeda, 12.04.2006.

Cik,cik,cik pogodi...

Helouuu ljudi...uh,danas vas je puno...A eto,napokon i da sam dozivjela da su i praznici,kakvi takvi ipak dosli...buduci da mi je zivot u zadnje vrijeme prijeko zanimljiv,vjerovatno cu vecinu vremena provesti na blogu... : ( Ali dobro...Mislim da mi treba nesto novo i jako uzbudljivo da me probudi bar na neko vrijeme jer kamo cu doc sa ovolikim nerviranjem...Sve je pocelo od jutra...Dakle,Maja,Ja i Maja udjosmo rano u pola sedmoj u tramvajcic prepun smrdljive ekipe i zbuksale se u nekom kuticu...Po starom obicaju Maja je izbacila pola tramvaja dok je dosla do slobodnog mjesta za sjedenje,jadna Bubi se stisla izmedju nje i neke pozamasne zene a ja stajala uz njih i mlatila lisnato od visnje i usput se napajala sa cokoladnim mlijekom (Btw. nije vise sto je nekad bilo... : ) ).I tako zadubljene u test iz njemackog cusmo predivnu jutarnju glazbu koja nam je lagano proparala jos snene usi a ta glazba prvo jutro nisam bila ja...Tako iz kuta tramvaja uocismo prekrasnu fancy plavusu koja je sjedila pred ukiseljenim adolescentom i njihove tri prekrasne frendice,tj. folk sponzoruse kako pustaju sa nekog kineskog smeca "Mozarta alla Balkan"...Jos su pojacali do kraja tako da nismo mogli a da se ne razbudimo na Cecu i drugove..ali tragedija je kaj su uz to jos i pjevali...ljudi moji kaj da vam velim JEBENI MELEM ZA USI!!!!!Uglavnom,poludjele smo sve tri i naravno,tko ce intervenirati ako nece Petra (A ionako sam tankih zivaca...) i zaderala se na sav glas da su primitivni itd. No,tko me jebe...Da kao sto je Maja rekla,bas su fancy sa time u ruci a i sa jos boljim sluhom...a jaaaaadni....Ma nije meni kaj oni to slusaju,nego ljudi,kamo je nestala diskrecija,postivanje i pristojnost!?!?!Ok,i ja znam koji put poslusat neku pjesmu ako mi se svidja ali halooooo,zadrzim za sebe i slusam a ne tako da cijeli Zagreb mora znati da je to,to!!!Koma...da a svi su takvi papci...cijeli tramvaj se meskolji,mase glavom i komentira a nitko se ne usudi intervenirati...osim mene i mojih curica...udavila sam ih skoro...Ma uglavnom danas osim toga nije bilo vecih shitova....so my people....bye...

---

nedjelja, 09.04.2006.

I eto...

Danas je poseban suncani dan...a zasto?!?!Jer je mojoj prijateljici Ani rodjendan!!Dakle Ana,sve najbolje ti zelim,brzo zavrsi sa pisanjem romana,budi zdrava,pametna i dobra i dalje i svvvvveeeee naaaajbolje jos jednom!!Btw. ova pjesma dolje nije tebi namjenjena da ne mislis to nego ova slikica a odabrala sam je zato jer me podsjetila na tebe...kisss

Padale su lude kise
onog ljeta kada sam te snio,
padale su dugo,dugo
onog ljeta kad sam te ljubio!

Odavno vise
ne placem zbog tebe,ne placem,
sad se dusa smiruje,
Sto je bilo,bilo je!

Sijalo je gorko sunce,
i gorcinom opilo nam tijela,
Sijalo je dugo,dugo
onog ljeta kada me nisi htjela!

Odavno vise
ne placem zbog tebe,ne placem,
sad se dusa smiruje,
Sto je bilo,bilo je!

Ne znam kaj da pisem,usamljena sam,KO HOCE NA KAVU SA MNOM??BILO KAJ,PORUKU BAR DA MI POSALJE,SMAJLIC,BIIIIIIIIIIIIILO KAAAAAAAAAAAAAJ!!!!!!!!!!!!!!!

No name

Kada bi me pitali s kim bih noci nocila,
Kada bi me pitali s kim bih zore cekala...

Hej s tobom bi,
Nocu zvijezde brojala,
Hej s tobom bi
Zori rosu ukrala...

Kada bi me pitali s kim bih gradom setala,
Kada bi me pitali s kim bih pjesme pjevala...

Hej s tobom bi,
Nocu zvijezde brojala,
Hej s tobom bi
Zori rosu ukrala...

Kada bi me pitali dal sam se zaljubila,
Kada bi me pitali ja bih svima priznala...

Hej s tobom bi,
Nocu zvijezde brojala,
Hej s tobom bi
Zori rosu ukrala


..............................................pukla sam.....................................

---

utorak, 04.04.2006.

Ja ne znam kaj je svima doslo!!!!!!!!!!!!!!!!!!!Ok priznajem,ja sam banana vec tjednima,to je zato jer nisam navikla biti sama ali zaaaaaaasto se ljudi zamaraju glupim i totalno bezveznim stvarima!!Ne mogu vjerovat...mislim,vise ne mozes nikuda krenuti a da ne cujes tko je koga bario,tko je koga kresnuo,tko je koga napucao itd.Pa ljudi dragi,KUPITE SI ZIVOT!Imam sice koliko hocete...Svi su poludjeli...vec cetiri vikenda za redom kod nas u bircu se neko posora,kilometar dalje ludjaci hodaju sa bombama i,i bolje da ne pricam.Samo jednostavno me uznemiravaju teme i ljudi koji uporno pokusavaju i rukama i nogama "prodrijeti" u necije privatne stvari samo zato da bi se Petrovina,Jaska i okolica imala cime hraniti slijedecih par dana dok ne iscupaju nesto novo od nekog drugog.Dosta mi je ljudi koji uporno zabadaju nos u tudje stvari,tamo gdje im nije mjesto...Btw.samo upucene meni bliske osobe znaju o cemu i kome se radi...Ne kuzim kako netko moze suditi o nekomu samo po tome sto je jednom ili dva puta pogrjesio ili procijeniti osobu na temelju njegovih postupaka...Zasto bi netko bio kurva ili glup/a,umisljen/a ili bahat samo po tome sto je netkoo od nekog nesto cuo kaj se nije nekoj sasvim desetoj osobi svidjelo pa je jos to preformulirala na svoj jezik!!Mislim halo!?!Kako netko moze ionako uopce suditi o nekome ako ga dovoljno ne poznaje i ne zna kakav je on ili ona u biti!!Pitajte mene,za mene vecina ljudi u mom drustvu tu domacem misli da sam umisljena i bahata...a zasto!?!Zato jer me uopce ne poznaju,ne znaju kakva sam,kakvih problema imam,zasto sam radila neke stvari,imam li razlog za to itd. E pa vidite,zato jer su ljubomorni svi jer se nikad nece pomaknuti iz svoje razine...Ja sam se zivcirala zbog toga prije,ali molim lijepo,nitko nije vrijedan mojih zivaca ni mene ako tako misli.Mislim da osobe koje me stvarno znaju,misle da ja nisam takva a kamoli umisljena jer za to upoce nemam razloga...Zisku?!Ma nemam pojma kaj da meljem vise,samo znam da je zivot i mladost prekratka da bi se trosila na takve stvari...to sam i ja napokon shvatila i od sada se drzim toga...pusa

Evo i jedne prekrasne pjesme,malo tuzne ali ipak prekrasne...

Utjeha kose

Gledo sam te sinoc. U snu. Tuznu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj,u idili cvijeca,
Na visokom odru, u agoniji svijeca,
Gotov da ti predam zivot kao zrtvu.

Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajuci da su tamne oci jasne
Odakle mi nekad bolji zivot sjao.

Sve bas, sve je mrtvo: oci, dah i ruke,
Sve sto ocajanjem htjedoh da ozivim
U slijepoj stravi i u strasti muke,

U dvorani kobnoj, mislima sivim.
Samo kosa tvoja jos je bila ziva,
Pa mi rece: MIruj! U smrti se sniva.

A. G. Matos