Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/densitylife1988

Marketing

Zalutala...

Kako da ti kazem
Da me srce boli ,
I noćas da mi
Duša plače zbog tebe.
U hladnom kutu zamracene sobe
Moje misli se
Mješaju sa maštom…
Zamišljam nas ponovno
Nasmijane I sretne
Gdje nam život
Otvara svoja vječna vrata.
Pamtim tvoje oči,
Tvoju ljubav ali I tvoj bijes…
Pamtim one tople ruke
Što su bacale iskre
Kao one tamne noći
Onaj nesretan krijes.
Sanjala sam tvoje usne
I prepun ljubavi naš
Zajednički stol,
A ti mi ostavi samo tugu I
Vječnu bol…
Tamni dim
Guši moju dušu,
A nema nikoga
Da taj dim otpušu.
Padam u nesvijes
I gubim stvarnost,
Jer si sada ti
Smo moja bol I
Nekad radost.
Sanjam opet nas dvoje
Na pustim plažama
Nekog drugog mjesta,
Gdje šećemo nasmijani I bosi
Dok nam se oko od
Sreće rosi…
Gledamo prvi izlazak Sunca,
Dok moja koža na tvojoj počiva.
Nekad smo takvi bili I
Jedan na drugome
O nama tajne snove snili…
I još osjetim
Ujutro u tramvaju rano,
Miris tvoj u nosnicama svojim
I poželim proći kroz to brdo ljudi
I svojoj jedinoj
Ljubavi doci…
Kada pišem
Zadrhti mi ruka
Na svaku misao o tebi,
I tijelo moje
Lagano se giba,
Dok osjećam
Kako je to
Kad me tvoja ruka skida…
Poljubac tvoj
Mi je značio kao prvi cvijet,
Kao prva rosa I
Kao dijete
Koje prvi puta ugleda svijet.
Dok pišem ovo ruka mi
Neda s papira,
Jer je duša slaba,
Dok se bori da je pamet sluša…
Ali ne sluša…
Dok se duša bori,
A srce natiče I
Krv u slapovima snažno
Udara o vene,
Pamet se sjeća
One najgore noći
Koja je ostala u meni…
Tvoj pogled te noći,
Te suze sa lica,
Poljupcima sam htjela
Sakupiti na ushne svoje,
Ali nisam smjela…
Vrijeme je naš neprijatelj
Koji tiho vreba
I oduzima nam dane
Kad smo zajedno bili.
I što ostaje?
Ostaje plač,bol,
Tuga I alkohol za
Kojega svi kažu da rane liječi
A baš on otvara stare I nove rane
I uzburka svaki atom
I osjećaj našeg tijela
I zbog tog otrova uliješ
U sebe i ono
Što nikad nisam htjela…
Bijes,gorčinu,mržnju I nasilje…
Gdje je nestao onaj dečko
Sa samog početka?
Dečko zbog čijih sam očiju
Se dizala u noći
I to sada više neću moći.
Gdje je ono srce
Što je kucalo za mene,
Što me voljelo
A ne se udaljuvalo
I guralo od sebe…
Gdje je ono ime
Zbog kojega sam
Provodila vani u snijegu noći,
Pisajući ga
Pod tankim uličnim svjetlom
Da nebi naša ljubav
Nestala u toj mračnoj,
Strašnoj noći.
Još kada prolazim
Uz klupu kraj škole,
Osjećam
I vidim tamo nas dvoje
Gdje se gledamo kao mala djeca,
Ne znajući kakva
Sudbina nas čeka…
Osjetiš li kad u svome krevetu
Moje tijelo
Koje je sretno
Do tebe na tom mjestu sjelo.
Ja se sjećam
Te iste posteljine
Koja će zauvijek
U mom sjećanju
Mirisati na tebe.
Zadrhti li ti tijelo
Kad se sjetiš onih mjesta
Gdje je moja ruka bila?
Želiš li me osjetiti tada…
Lijepo nam je bilo
Puno puta,
Ali sve to pretvorilo se
U bol koja je
Postala neizdrživa I tupa…
Kada si bio bolestan,
Ja sam te grlila,
I gledala samo tebe
A ti sada tvrdiš da sam više
Voljela druge I sebe…
Sada te gledam
S prijezirom u očima
I pitam se
Gdje smo ostali mi?
Gdje je ostalo
Naše vrijeme
I trenutci
Kada sam dugo
Bila samo tvoja…
Nisam voljela nikog
Tako do tebe,
A ti me doslovno
Odgurnuo daleko od sebe.
Moja ljubav
Tako polako vene
Dok slušam kako
Moje srce
Iz grudiju tiho
Kad te vidi stenje…
Kad sam pala one noći,
Pregrizla sam usnicu svoju,
I tiho osjetila
Kako s krvlju
Naša ljubav izlazi
I vrišti od bola iz mene…
Ništa u tom trenu vidjela nisam…
U posljednjem pogledu,
Kad su nam se oči
Zadnji put srele,
Vidjela sam smo bijes
A ne tebe…
Nije to bio
Moj medeni koji
Mi je pomogao
Kad sam pala,
A sada dok sam posramljena ležala,
Na moje oči
Je samo tama pala…
Spustio si mene
Da ostanem ležat na zemlji,
Dok me drugi čovijek diže
I od tebe spasi…
Okrenuo si moje misli
I nećeš ih vratit,
Jer upamti
Da I ja zelim
Sve te osjećaje
Iza sebe ostavit.
Pokušavam
Al ne ide…
Otvorila sam svoje srce
Prvome tebi
A ti ga zatvorio
Kao zadnja vrata
I nisi mu vjerovao.
Htjelo je srce
Imat te za stalno
Ali očito je tebi
Bilo to previše strašno…
Pamtit će nas
Ova dolima po
Najlijepšem daru…
Jer kada nas jednom
Ne bude više,
Pamtit će ona
Naše suzne oči
A naša će ljubav
Za uvijek lebdjeti
U toj proljetnoj noći…


Volim te,Petra

Post je objavljen 23.04.2006. u 15:13 sati.