denisseselj.blog.hr

Hocemo Osvetiti Svoje

Ante Paradžik (Ljubuški, 10. veljače 1943. - Zagreb, 21. rujna 1991.), hrvatski političar, dopredsjednik HSP-a, jedan od osnivača i prvi načelnik Ratnog stožera HOS-a.
[/IMG]

KAKO JE UBIJEN ANTE PARADŽIK

Izrešetan na točki “Jež 2”

Policajci su tvrdili da se automobil nije zaustavio ni na njihovom, ni na punktu prije “Ježa 2”, no Paradžikov intimus Dobroslav Paraga tvrdio je da se “niva” od Križevaca do Sesveta na policijskim kontrolama zaustavila pet puta

Ante Paradžik, pokojni dopredsjednik HSP-a i kum Dražena Budiše koji je u rujnu otkrio kako je i on umalo došao pod ciljnik atentatora, poginuo je u nemilosrdnoj pucnjavi policajaca, 21. rujna 1991. godine na blokadnom punkru “Jež 2” u Sesvetama.

Te je večeri Paradžik održao govor na tribini svoje stranke u Hrvatskom domu u Križevcima. U ratnom praskozorju njegova je pravaška retorika bila predvidljiva: pozivao je da se Hrvatska oslobodi jugoslavenskog jarma i uvjeravao je stotinjak građana i simpatizera da poslušaju Tuđamana ako ih pozove na sveopći ustanak, iako ga je bio označio kao kolebljivca.

Tribina na kojoj je Paradžikov tjelohranitelj skočio među publiku s automatom na gotovs, potrajala je do devet sati navečer i Paradžik se tad zaputio u Zagreb s tajnikom HSP-a iz Toronta Ivanom Oršanićem. “Ladom nivom” upravljao je Branko Perković. Cesta do Zagreba bila je zamračena zbog zračne opasnosti.

Prilikom dolaska u Zagreb, policajci na blokadnoj točki “Jež 2” dobili su dojavu kako se u “ladi nivi” nalaze sumnjive osobe koje treba provjeriti. Sumnjivci su, glasila je dojava, najvjerojatnije bili “martićevci”.

Oko 22.20 sati, prilikom dolaska na punkt, “niva” se zaustavila na signale policijske ekipe u kojoj su bili Željko Grgić Vučemilović, Branko Matošević, Željko Čeko i Paško Palić. No, prema tvrdnjama policajaca, tada se začuo pucanj. Jedan policajac prišao je vozilu, a onda se udaljio nekoliko koraka, repetirao “kalašnjikov” i bez upozorenja ili provjere otpočeo s nemilosrdnom vatrom. Pridružili su mu se i ostali, a Paradžik, Oršanić i Perković uspjeli su uzvratiti vatru iz “kalašnjikova” i pištolja “CZ 7,62 mm” koje su nosili sa sobom.

Paradžika je pogodio jedan jedini metak, no nažalost bio je koban: pogodio ga je u slabinu, oštetio jetru i probio plućno krilo. Gotovo istog trenutka Paradžik je umro. Branko Perković zadobio je prostrijelnu ranu desne ruke, a Ivan Oršanić nekim je čudom ostao neokrznut. Što se policajaca tiče, jedan od njih pogođen je u desnu natkoljenicu.

Očevid ubojstva vodio je dežurni istražni sudac zagrebačkog Okružnog suda Branko Čižmek. Na mjestu događaja zatekao je “nivu” na kojoj su sve gume bile izbušene. Tridesetak rupa na karoseriji bilo je raspoređeno sa sa svih strana. Od stakala “preživjelo” je samo zadnje desno. Oko “lade” na tlu je pronađeno pedesetak čahura, a u samom vozilu ostale su krhotine streljiva.

Policajci su kasnije tvrdili da se automobil nije zaustavio ni na njihovom, ni na punktu prije “Ježa 2”, no Paradžikov intimus Dobroslav Paraga tvrdio je da se “niva” od Križevaca do Sesveta na policijskim kontrolama zaustavila pet puta. Žalopojke policajaca-ubojica nisu pomogle. Sudac Okružnog suda, danas ugledni odvjetnik, Branko Šerić osudio je četvorku 14. listopada 1993. godine. Međutim po izlasku iz zatvora Paradžikove ubojice vratili su se u policiju i nastavili “štititi” hrvatske građane.