IZNENAĐENJE
I tako, jučer sam obilježila još jedan rođendan, mrvicu sam bliže onom predviđenom kraju života u lijepoj našoj. U ovim godinama stvarno više nije ili možda ipak je proslava rođendana važna. Sjetim se onog, mog punoljetnog. Koje je to bilo slavlje, kao odrasla sam, više mi nitko neće zapovijedati što i kako, ali prevarih se jer tek je tada poslušnost ozbiljno počela.
Da se vratim na jučer. Nisam imala namjeru, čak ni želju, jer radni je dan mojoj djeci, ništa pripremati, kuhati, peči slatko, ma bilo što jer imamo nešto širi dogovor krajem mjeseca napraviti u većem familijskom krugu pravu veselicu, kada i Talijani dođu.
I ja sam tako, kao skoro svakoga dana oko četiri iza podne, malo prilegla. Tek toliko da, kako se najčešće kaže, „ubijem oko“ na pola sata.
Još ne zaspala, ali u pred fazi slažem u mislima jesam li što zaboravila staviti na popis za veliki šoping, kadli netko zasjeo na zvono onako u ritmu; dingi-dongi-dingi-dongi….
Bijes mi je odmah digao tlak i riječi se već formiraju, bit će opako čim otvorim vrata.
Ispred ulaza, neka galama i čini mi se da čujem jedno moje dijete, ali u nevjerici otvaram, kad ispred vrata MOJI.
Manguparija moja iako već u zrelim godinama, smiju se, galame, pjevaju mi: „ Sretan tebi rođendan……“! Ulazite, ulazite govorim onako i potresena i bunovna, ali posebno sretna.
Talijani su se javili rano u jutro, a ovi domaći ovako u čoporu odlučili kada je mami rođendan
Oni će ga tada, a i kasnije po dogovoru obilježiti kako bi se pamtilo i kada mame više ne bude.
Moram spomenuti da su donijeli i kolače i svjećice i da sam puhala i da smo izvadili tekućine razne vrste, kod mene ih ima s obzirom da ne pijem alkohol pa svaki alkoholni poklon se spremi za neku prigodu.
Bio je to rođendan iznenađenja, sretna sam!
03.06.2025.
|
