život je kako kada

< srpanj, 2020 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Opis bloga


Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.

Ako želiš nešto reći
demetra02@gmail.com

Početak
Blog je ponovo registriran 13.01.2013.

ljubav

19.07.2020., nedjelja

Nasilnici u prometu

O ovoj temi sam već odavno željela pisati, ali uvijek me nešto zaustavi jer može biti da bi se bara mogla uzburkati od silnog kreketanja. Jučer mi je stvarno, ali stvarno prekipjelo kao kada čekaš da mlijeko uzavre, okreneš glavu, a ono se razlije po šparetu. E tako mi je prekipjelo da mi je para pištala kroz nos pa sam za malo postala parnjača bez vagona. Pa hajde idem sada smirenija od jučerašnjeg dana obznaniti što me žulja. Muškarci šoferi, da žuljaju me ta muškaračka, šoferska iživljavanja u prometu. Eto jučer budaletina, da budaletina, u jednoj ruci mobitel drži na uhu u drugoj cigareta, volan drži koljenom, uletava mi bez da je bacio i milimetar pogleda. Trubim i naglo kočim jer ne želim se natezati oko popravka, a opalio bi me točno po mojim vratima. Trubim jako, on kao da je pao s Marsa psuje mi sve redom, mater, oca koji me napravio, one koji su mi dali dozvolu i sve to s mobitelom i dalje na uhu, cigaretom u drugoj ruci i silom hoće ispred mene. Ne puštam ga. Da se ispričao prihvatila bih ispriku jer eto desilo se, ali ne nećeš ti moju mrtvu mater spominjati zato što si kreten, zato što misliš da možeš što hoćeš i kad hoćeš, e nećeš. I ostaje nekoliko automobila iza mene. Na križanju eto ti njega ispred svih, onako kako to mnogi nasilnici rade, čeka zeleno i vozi na tramvajsku prugu. Mi prolazimo kad evo njega uleti opet ispred mene jer je sada imao dovoljno mjesta i krene storija. Mili po cesti do pred semafor i čeka da se upali žuto. Prolazi na crveno, diže srednji prst za pozdrav. O. K. budala da budala, ako ne može dići nešto drugo onda ide prst. Na idućem semaforu kod Kraša evo njega kao da me čekao. Ja skrećem on skrene tik ispred mene ponovnim uletavanjem. Prst mu je u zraku i smijeh koji vidim zloban i zločest. Semafor zelen, on nikako da krene, iza mene ljudi trube, on ništa, pali se crveno on pojuri ravno po tračnicama prema Dubravi. Mi svi ostadosmo čekati novo zeleno.
Nije ovo prvi put i nije u Zagrebu ništa novo da idioti imaju dozvolu raditi što žele, kome žele, kad žele, ali postaje me strah svih tih nasilnika jer što ako ima oružje pa izađe iz automobila i ubije me samo zato što mu se neka glupača usudila suprotstaviti u njegovom nasilništvu.
Nikada ništa takvo nisam i ne vjerujem da ću doživjeti od žene vozača.

- 09:03 - Komentari (33) - Isprintaj - #