| < | srpanj, 2020 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
|
NITKO JOŠ NIJE UMRO OD PONIZNE MOLBE ZA OPROST. (Sharin Penman) Koliko smo spremni moliti za oprost? Vjerujem da će većina reći kako je uvijek i kako to i radi, no iskreno koliko smo spremni priznati da smo pogriješili. Nije problem u tome da se pogriješi već u osjećaju srama i nemoći, a nekada i nadmoći nad drugima pa nije važno što smo eto nekoga "slučajno" povrijedili. To povrijedili ne znači da smo uvijek namjerno nanijeli nekome nepravdu jer desi se da društvo ono tzv prijateljsko povede raspravu, a netko ubaci kamenčić da bi nakon rasprave ostala hrpa kamenja od našeg sudjelovanja. I tu će pravednici na blogu reći kako toga kod njih nema, ali ruku na srce ima, ima kod svih nas. Ipak jesmo li spremni spoznavši da smo pogriješili moliti za oprost bez obzira na svu neugodu. Proživjela sam, osjećaj slobode i mira se ne može ničim uspoređivati. A vi, što mislite? Koliko ste sami sebi iskreni? |