Moja su ljeta bila drukčija

<	srpanj, 2020					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Opis bloga

Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

Ne

Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.

Ako želiš nešto reći

demetra02@gmail.com

Početak

Blog je ponovo registriran 13.01.2013.

ljubav

05.07.2020., nedjelja

Ta su ljeta bila drukčija, moja ljeta slavonska, moji mirisi sela usred ravnice gdje se prašina kovitlala zrakom iza svakog konjskog kopita. Ta su ljeta bila puna strepnje i molitve kada bi se oblaci od Mađarske ili iz „babinog kuta“ počeli skupljati mrmljajući, a na poljima su se ljuljale zlatne glave žitorodne tik pred žetvu. Otata bi moj stalno šiltericu gužvao u žuljevitim rukama skidajućĽ je s mokrog čela obrisao bi čelo i bradu pa je opet na glavu stavio, a sve u nebo gledajući i onako ispod gustih brkova mrmljao; kako će biti svašta. A onda bi zabrenčala crkvena zvona i dugo bi zvonar zvonio i zvuk se razlijegao ravnicom dižući se prema oblacima. Govorili si stari ljudi kako zvuk oblake razbija pa su tako čuvali polja svoja i voćnjake, i vinograde, i bašče od leda. Strepnja se mogla osjetiti kao da je od jedne do druge kuće povezano sve nevidljivim konopcima. Na brzinu se marva s paše vraćala i sve po dvorištima pospremalo jer digne li se vjetrušina letjet će po svem selu sve što u štagalj nije ugurano.
A onda se čekalo, napeto se čekalo. Omama bi krunicu kroz prste prebirala i na mađarskom šapćući molila jer toliko je žuljeva u tim rukama od motike, vila i zemlje da bi suza kanula ako bi se samo ljetni pljusak spustio. Neki spokoj se osjetio kao kada iza nedjeljnog ručka buhtli na stol dođu jer eto mimoišlo ih, a sve zbog zvonara i crkvenih zvona što su brenčala sve dok pljusak nije stao.
Ta su moja ljeta, slavonska, bila posve drukčija.

- 17:03 - Komentari (23) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>