život je kako kada

< svibanj, 2020 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Opis bloga


Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.

Ako želiš nešto reći
demetra02@gmail.com

Početak
Blog je ponovo registriran 13.01.2013.

ljubav

25.05.2020., ponedjeljak

Ispod oraha


Dugo su čekali, pogledavali u nebo, sakrivali se u gustu sjenu starog oraha tražeći malo osvježenja, a onda se niotkuda izlilo. Nebo je bilo i dalje plavo samo je taj jedan oblak visio iznad oraha i zalijevao ga gotovo nježno. Nijemi od zatečenosti slušali su šuštanje kišnih kapi u krošnji. Da li je to bilo tada ili u nekom od sličnih trenutaka kada su otkrili kako su povezani nepoznatom sponom. Iako nisu o tome razgovarali, nikada, niti spominjali taj čudesni osjećaj pripadnosti, jednostavno su bili utkani u biće drugoga. Da li je to bila ljubav, nisu se pitali, nisu istraživali, nisu tražili potvrdu pripadnosti, nisu ništa obećavali, samo su voljeli. Voljeli su jednako nježno kao što je oblak nježno kišeći milovao orah u čijem su hladu tražili osvježenje toga dana bez velikih riječi. U tihom kraju s pogledom što kraj ne nazire putujući ravnicom ispod oraha šaptala je čedu u utrobi o ljepoti koja ga čeka ne znajući što dolazi.
Tog je jutra sve stalo. Sve je nestalo. Grmljavina je zaglušno urlala niz ravnicu, rušila, gazila ubojito. Strah je prohujao crninom ovijen i suze su se izlile kao onaj oblak onoga dana iznad oraha. U ruci vrećica, najlonska, odjelce s ljubavlju rađeno, golema tuga i praznina.
U takav svijet djetešce nije željelo, samo orah, on je ostao uporan i gord.
Godinama nakon povratka često sjedi sama u tišini, u hladu sada već starca oraha. Pokušava, a ne uspijeva se sjetiti na kojem je dijelu slavonske ravni izgubila odjelce za djetešce i čeka prve kapi da zašušte u krošnji da sjetu ublaže.
- 10:02 - Komentari (26) - Isprintaj - #

12.05.2020., utorak

I ljuta i tužna

S obzirom da nisam još oporavljena za neki posao, TV je uglavnom uključen veći dio dana pa sam tako uhvatila reprizu neke emisije Provjereno. Malo je reći da sam ostala šokirana, zaprepaštena, tužna, ljuta, a sve u isto vrijeme. U jednom sam trenutku pomislila da je nemoguće to što nam nude kao provjereno, stvarno, ali da stvarno je i sasvim neljudski, abnormalno ponašanje moglo bi se reći jedne cijele nacije. O čemu je riječ? U našoj susjednoj državi, Crnoj Gori pojedinci pokušavaju zaustaviti nakaradno ponašanje i liječnika i roditelja. Ne uspijevaju baš. Dakle, ne znam za taj postupak, ali postoji način da se iz krvi trudnice ustanovi spol začetog djeteta. Košta nekoliko stotina eura, ali taj je postupak postao praksa i na selu i u gradovima. Zašto? Razlog je koliko glup toliko jednostavan, MUŠKO čedo. Svaka obitelj MORA imati muško i to najbolje kao prvo dijete. Ako nije muško tada se vrši pobačaj sve dok se ne dobije sin, a iza njega može onda biti i „neko“ žensko. Čuvanje prezimena je definitivno njima važnije od ljudskog života. Ta je praksa dovela Crnu Goru u situaciju da nemaju žensku djecu i da ako se nastavi neće imati tko rađati nove naraštaje. Unatoč toj istini i dalje, a reporter je razgovarao sa nekim mlađim osobama, većina i dalje želi prvo dijete muško. Nitko točno ne zna koliko je ženske djece pobačeno, ali sigurno jako puno jer muške djece imaju više od duplo nego ženske. Mene je to toliko zgrozilo da sam i dalje u tuzi i razmišljanju o čovjeku. Tko je ili što je zapravo čovjek?
- 08:04 - Komentari (23) - Isprintaj - #

11.05.2020., ponedjeljak

Kratko i bolno

Točno tako, kako naslov kaže. Ovaj put je ponovo odlučeno srediti stenoze koliko se može, pratiti tromb, dodati nove stentove, a sada sam ih stvarno puna (lijeva arterija srca) i nakon sat vremena bolova uz nitro i druge lijekove za smanjenje bolova mirovanje 24 sata, pa otpusno pismo sa novim datumom narudžbe 22.9. Konačno će tada biti (ako me neki novi infarkt ne pogodi) definitivni dogovor za premosnice (da u množini). Uz takvo stanje nikako nisam puna elana za pisanje, za komentare, kako kaže živahna blogerica ima trenutka kao da me i nema. Nisam sklona jadikovkama, niti previše o svemu osobnom pisati jer svatko od nas ima neke svoje muke i probleme, ali s obzirom da neke od vas, a znamo se (bar blogerski) desetak i više godina ipak zanima eto ovo je stanje. Vurica se održava, korona je sve stavila na ovakve hitne intervencije. I da, naravno da ću vas listati, no ne mogu sve odjednom. Hvala vam svima na podršci. Blog ipak dokazuje da smo dobri ljudi.
- 08:30 - Komentari (34) - Isprintaj - #

10.05.2020., nedjelja

Za sve mame
- 07:45 - Komentari (10) - Isprintaj - #

04.05.2020., ponedjeljak

Ponovo

Poštovani blogerski svijete neko vas vrijeme neću moći pratiti niti komentirati jer se opet družim sa bijelim kutama. Mojoj vurici je potrebna hitna intervencija. Budite dobri i dobro do novog susreta.



Meni Slavonki uvijek je lijek tamburica.
Svima od srca hvala na dobrim željama.
- 19:30 - Komentari (10) - Isprintaj - #