MIRIS
Tramvaj br 5, istok-zapad. Već je dvije godine putovala na toj relaciji uglavnom čitajući knjige. I tog je jutra sjela na slobodno sjedalo, izvadila novu knjigu posuđenu dan ranije u knjižnici. Knjižničarka joj je preporučila malo poznatu knjigu Plava lisica. Već od prvih stranica znala je da će joj se dopasti jer snježna prostranstva, daleke zemlje i ustrajnost u hvatanju lisice svakako su izazov. Da može priuštila bi sebi neko lijepo, zanimljivo putovanje na Island, ali to će očito morati pričekati bolja vremena, ako dođu. Nadala se. Tramvajske su se stanice nizale, ali ih nije pratila jer njezina je krajnja pa ne mora razmišljati. Sada više ne zna na kojoj je to stanici bilo, a i nije važno. U jednom je trenutku prepoznala poznati miris koji je on uvijek koristio ma koliko god se trudila nagovoriti ga za bar malo promijene. Miris je dolazio negdje iz sredine tramvaja sve do na kraj gdje je sjedila. Zaklopila je knjigu bez da je zabilježila gdje je prestala čitati. Morala je saznati tko je taj što nosi isti miris. Ustala je i krenula prema izvoru. Gledajući preko ramena drugih putnika tražila je udišući sve bliži poznati joj miris. Sjećanja i uspomene su se uskovitlale i kao da joj je nutrina uzavrela. U jednom je trenutku imala osjećaj da će vrisnuti. Stisnula je zube, ali suze su je iznevjerile. Lagano su klizile niz lice. Nije ih niti pokušala brisati. Neka ju je putnica čudno pogledala pitajući da li joj je zlo, želi li sjesti. Nije mogla odgovoriti jer krik koji bi pustila zaprepastio bi sve putnike u tramvaju. Onda ju je iznenada zapahnuo poznati miris jače. Gospodin u godinama ustao je sa svog sjedala, krenuo prema izlazu nesvjestan svega što se nekoliko redova iza njega dešava. Izašao je. Klonula je na prvo prazno sjedalo pokušavajući shvatiti varku koju mirisi donose.
P. S. Poštovani blogeri, vruće je, ljeto je i vrijeme za predah. Hvala vam svima koji imate hrabrosti svratiti u ovaj kutak bloga, ostaviti svoj komentar. Ponovo kreću radovi u mom domu pa je upitno koliko ću imati mogućnosti vidjeti što sve i o čemu blogirate, ali vjerujem da će bar malo biti. Do novog susreta u blogosferi srdačan pozdrav. Čuvaj te se, pazi te se i volite se.
|
