život je kako kada

< studeni, 2018 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Opis bloga


Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.

Ako želiš nešto reći
demetra02@gmail.com

Početak
Blog je ponovo registriran 13.01.2013.

ljubav

16.11.2018., petak

Magle jesenje



Probudi me jesen nježno jutarnjim suncem i pomislim kako krasan dan me čeka. Prohladno je. Uključim grijanje okretanjem gumba termostata na 19 stupnjeva. I u taj me čas misli prenesu u djetinjstvo, u jesen mladosti moje slavonske.
Magla bi se spustila do zemlje i u svojoj utrobi sakrila mlin, i lipe, i dimnjak, i soboslikarevu kuću, i ulicu zajedno sa ljudima koji žureći se odlaze na željezničku stanicu. U dvorištu samo Campi u svojoj kućici javi kada bi koji golub sletio do njegove zdjele nadajuć se dobrom doručku. Prepuna rosnih kapi magla se lijeno pomiče preko šljivika ostavljajući svoj mokar trag na zadnjim travkama, na kupusu u bašči što čeka svoj trenutak vađenja i spremanja za zimu. Sve je u nekom čudnom polusvijetu koji stvara dojam postojanja i nepostojanja. Znam da će trajati tamo sve do podneva, a možda i dulje, i znam da će ljudi biti nervozni, da će se pozdravljati ispod glasa kao slučajni prolaznici što se viđaju samo u vlaku kojim putuju u grad na posao. A onda žamor razbija zid od magle i gotovo prpošan smijeh provrije kao mlijeko na šparetu pa za malo iskipi da ga nije mama u zadnji tren sklonila sa strane, prolazi smijeh i graja mimo moje kuće i gubi se u magli. Smijeh i veselje onih što tek su krenuli u grad u novi život nastavljajući svoje školovanje. Prvi dani novog života novih školskih trenutaka uvijek su kretali u jesen u vrijeme kada bi magla spustila svoje skute sve do zemlje sakrivajući i sretne i manje sretne trenutke života tamo u mom ušorenom selu slavonskom.
Danas ja termostat postavljam na devetnaest stupnjeva u sunčano prohladno jutro i daleko sam od mog sela, od moje Slavonije što čvrsto je utkana u cijelo mi biće.

16. 11. 2018.
- 09:25 - Komentari (11) - Isprintaj - #