| < | svibanj, 2017 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
|
IZ LEŽALJKE ŽIVOTA Sve su ležaljke gruba stvarnost Prejako zanjihana stvarnost. Njišu nas rukom maćehe, A, mirovati treba da nutrina Prestane podrhtavati. Umor od sjećanja na taj dodir Zaboraviti. Zaboraviti sve dodire što prije. Negdje Ispod kože boli, bol je zatočena Jer bol na bubanj kožu napinje. Dok začuđenim pogledom, A u izmaglici pogled nestaje, Prazno prazninu puni. Pokušaj stvoriti puninu Tek je da osjećaj nešto radi. Osjećaj je prevara i znano je Ne čuje pitanja koja počinju. Nepotrebno je pitati. Zašto? Ne želi odgovor koji počinje Sa ali, jer Odgovor ne donosi ništa novo. Sve je isto, stalno, jednako. Uporno troši ono potrošeno, Prolazno, bez povratka. Blizu osjećaja varljivog šutim. Jedino šutnja smislenost ima, A ona glasno dovikuje, Ipak. 14.05.2017. zaplešimo |