život je kako kada

< travanj, 2017 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Opis bloga


Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.

Ako želiš nešto reći
demetra02@gmail.com

Početak
Blog je ponovo registriran 13.01.2013.

ljubav

30.04.2017., nedjelja

Tužna sam

ĐURĐIC SITAN CVJETIĆ

Kako se nositi sa tugom? Danas dobih vijest koja me je u isto vrijeme šokirala, beskrajno rastužila, učinila nemoćnom. Vijest koja je postavila stotinu pitanja zašto. Predraga, mlada, lijepa, pametna, krasna pjesnikinja, prijatelj, uvijek spremna pomoći, osoba koju niste mogli ne voljeti zaklopila je svoje divne bademaste oči i napustila ovaj svijet suza, problema i vječnog dokazivanja koliko tko vrijedi, na svoj imendan. Prebrzo, gotovo neočekivano iako je sve upućivalo na neminovno, ali nada i odbijanje vjerovati za moguće učinili su šok još bolnijim. I kako se nositi sa tugom? Plač je prva reakcija koja isprazni onaj trenutni naboj emocija. Kako dalje? Više-manje svi smo prošli taj osjećaj gubitka dragih ljudi, a posebno iz obitelji. Kada nas napusti netko od obitelji tada imamo ostali dio obitelji za uzajamno nositi tužne trenutke. Pitanje je kako se nositi sa tugom kada smo sami nakon milih i predragih prijatelja. Ponekad mi se čini, a sada ponovo, da je teže kada si sam sa tugom koju nemaš s kim podijeliti. Sjećanja naviru i traže slobodu izlaska, ali kuda, kako, tko će ih razumjeti ako si sam?
Nje nema, nikada više njenih riječi, nikada više njenih šala ni osmjeha, a nekako mi treba još malo, još onaj oproštaj da zna kako neće nestati sjećanja na divno prijateljstvo ili je to samo još jedan pokušaj ublažiti tugu. Ne znam što je, ali mi silno treba, a znam da ga nije moguće imati.

Prešla si Rubikon nepoznatog
Koji na sve nas i dalje čeka
Reći nam ne možeš što je tamo
I da li je tako kako zamišljamo
Ili sve samo nestane
Kao da i bilo nije
Prešla si svoj Rubikon nepoznatog
Prerano.

29.04.2017.


- 13:09 - Komentari (14) - Isprintaj - #