< | travanj, 2017 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Pomislim kako bih baš voljela staviti jedan post onako, uđuture, ilti pomiješano, za promjenu mojih jednostavnih postova. Pa to bi onda izgledalo ovako: Napisana davno, a još nikad nigdje objavljena: NE KAO ŠIPARICA Još bih mogla voljeti, stvarno, onako kao nekada. Ne kao što vi šiparice mislite, da ljubav je. Vi kojima zavidim na Tvrdim sisama i guzicama koje stisnute u tajce poglede muške privlače kao magneti. Ne kao da se ljubav u preponama skriva. O, ne! Mogla bih tek sada presti najslađe note zrele žene, a ne ljubim, ne predem u tvojim rukama Jer mučno mi je čekati svršetak znanog. Točno zacrtanog prelaženja tvojih ruku Preko mojih bokova, Jer još te jedino oni privlače govoriš, a sve drugo na mom tijelu potrošilo je vrijeme. Pomislim kako bih samo mogla ljubiti, voljeti kada to ne bi bio ti. 17.03.2012. (23h40min) Onda malo mjuze: Zašto ne jer slušam je stalno dok umjesto apaurina brljam po kamenim oblucima Voljela bih da je Zemlja ovako lijepa za svako biće Uvijek dovoljno zaliha, zlu netrebalo Kao svaki blizanac uvijek se muvam na više strana pa često s jednog nedovršenog posla odlazim na drugi, nikada sistemski rad. S kamena na papir. Ovo je uglavnom sve papir Svatko prije ili kasnije napravi svoj autoportret, zar ne? I ponovo malo nigdje neobjavljene poezije OSTAJEŠ STRANAC Hodaš uz mene Tih Što se promijenilo od noćas Mjesec nas je zaveo Priznajem Da li smo mogli reći Ne Hodam uz tebe tiha Od noćas se Promijenilo nije ništa Mjesec nas je zaveo Priznaj Oboje smo spremno rekli Da U sjeni jutra Prepoznaješ me Ali stranac ostaješ 19.04.2012. Malo gledanja kroz objektiv na Atlantik i zelene livade. Želim vam svima najljepši vikend! |