| < | veljača, 2017 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | |||||
|
KRADEM TE Ti ne znaš tko sam dok kradem te Tek probuđenom danu I prkoseći taštini ubirem poljupce Kao rane jagode, poluzrele, Što dozrijevat će na mojim prsima. Ti ne znaš tko sam dok kradem Mladost tvojih godina Napajajući na izvoru, gorske rijeke, Svu požudu izgubljenog hoda Pustinjskim tlapnjama o sreći. Ti ne znaš tko sam dok kradem Sve misli tvoje vještinom, Koju samo žena putena nosi U pokretu tijela, u govoru bez riječi. Ti ne znaš tko sam, a predaješ se I strast o kojoj ništa znao nisi Blaguješ na mojim bedrima Dok kradem te danu što, tek, se budi. |