život je kako kada

24.01.2017., utorak

Četiristo trideseti post

Prerano se budim, prerano se zakotrljao dan. Ja mu ipak ne dozvoljavam da me na noge postavi. Ruke držim položene na goli trbuh i nježno ga masiram pomišljajući kako će sve to salo, koje se nakupilo u zadnjih nekoliko godina, nestati masiranjem. Ugodno je, gotovo jednako kao i u salonu za masažu. Svjesna sam da su to samo želje iako nemam pojma zašto to želim. Tko nam je, mislim ženama, nametnuo to moranje biti vitak, biti bez trunkice sala jer eto na neki sasvim dobar način vidim, osjećam da mi je baš lijepo i dobro. Uostalom zašto žena ne bi imala isto kao i muškarac zalihu za ne daj Bože. Muškarci sebe uopće ne vide u istom smislu kao što žene sebe. Primjer koji mi je neki dan pao u oči je ulazak u tramvaj. Na vrata mogu ući dvije tri žene u isto vrijeme, dok samo jedan, eventualno dva muškarca. Čak i mladi muškarci imaju svoj ponosni „lagvić“, dok je za ženu vrlo neugodno ako je oko struka obložena. Za nju će reći da je masna, debela, špekasta i kaj ja znam kaj sve ne, ali isto takav muškarac je sasvim O. K. I o svemu tome razmišljam dok si fino masiram moj špekec pa donosim odluku. Neću ni na kakvu dijetu jer ako me ne voli ovakvu neće ni drukčiju.

- 08:51 - Komentari (25) - Isprintaj - #

23.01.2017., ponedjeljak

Jutarnje raspoloženje

KRALJICA LJEPOTE

Sneno se budila u rosno jutro.
Svijet je izgledao kristalno svjetlucav
Pod prvim tracima sunca.
Znala je da je to njen dan,
Dan njenih snova za zimskog sna.
Lagano je raširila prvu laticu
Pruživši suncu da je pomiluje,
A onda razdragana toplinom
Jednu po jednu nježno, polako
Sve dok sva ljepota nije zasjala
Obasuta bisernim kapima
Ranog jutra.
Mirisom je pozdravila i sunce,
I jutro, i nebo, i mene
Koja ju gledam okom objektiva
Spremna spremiti tu ljepotu
Za vječnost.

- 10:36 - Komentari (9) - Isprintaj - #

22.01.2017., nedjelja

I što i kaj

KRADOM

Ušla je bez kucanja, bez poziva,
Ušetala kradom bez zvukova.
Zarobila je moje vrijeme,
Prisvojila ga, ukrala ga.
Sada caruje i kao da mi se ruga
Jer ne prepoznah je
I možda baš zato ostavlja me
Bez odgovora na pitanje
Zašto?
Koliko će dugo njeno carevanje trajati,
Koliko ću dugo bez pitanja čekati
Ne znam jer ne pitah ništa, a i čemu?
Svima nam je čekanje jednako
Kada se tišina kradom useli.

bolje od tišine

- 12:04 - Komentari (10) - Isprintaj - #

20.01.2017., petak

Kako popraviti raspoloženje

Krenem ovako:

USNULE NJIVE SLAVONSKE

Dođe mi da zapjevam pjesmu usnulih njiva u praskozorje dok kasno jesenji mraz pokrivač preko njih razbacuje. I dođe mi da kriknem ehom zaostalog ždrala dok suzu iz oka sivog oblak spušta. Ma dođe mi da se raspametim sada i tu, odmah, a pojma nemam zašto. Ne znam od kuda svi ti nepoznati znaci i htijenja i sva krv uzavrela, od kuda odjednom? Ja jesam iako se ne prepoznajem pa sebe gledam kao odraz nekog meni nepoznatog. Lažljiva slika, zamućenog stakla ili vode uzburkane uronjenih sjećanja. Bol se javlja. Odlazim. Odlazim dok na mjestu stojim istom, bez pomaka. Čudi me kada i kako se dogodilo da raspršena maglom njive moje slavonske od mraza sačuvati odlazim. Bjelina, bjelina, tišina. I sve umine kao da i bilo nije.

Nastavim ovako iako su glumci novi sve drugo je isto:

- 12:37 - Komentari (11) - Isprintaj - #

18.01.2017., srijeda

Bez njega ne može

Mogla je bez čokolade, mogla je bez kave, mogla je, ali bez interneta nije, a baš se tog ranog jutra to dogodilo. Po običaju uključi laptop i ode u kupaonicu srediti jutarnju toaletu. Pjevuši zagledajući se u ogledalo na kupaonskom ormariću. Konstatira da nema novih bora, da je kosa u redu, još dan dva neće je morati oprati. Topla voda je blagodat njenom licu i tih nekoliko malih stvari čini je sretnom. Danas će započeti pisati, onako kao i sav svijet na nekom od internetskih portala. Želi već duže vrijeme da ju upoznaju, zapravo da upoznaju njezin svijet stvaran godinama samo riječima što su spremljene po rokovnicima. Nema potrebu biti slavna, jer objektivno niti ne može. Slavni su oni koji znaju sebe promovirati, prodati, stalno objavljivati ne mareći o kvaliteti napisanog. Ona jednostavno samo želi osjetiti eho svojih misli u pisanje pretočenih. Nije previše zabrinuta ako je dočeka razočaranje, ali bi ipak voljela i onaj ushit pohvaljenog. U tim mislima prilazi laptopu koji kao da spava. Pokušaj otvaranja interneta ostaje nemoguć. Mreža javlja da nije dostupna. Kako, zašto, sve je plaćeno, stotinu pitanja kreće? Poziv operatoru ruši njenu želju odgovorom: „Žao nam je imamo probleme koje ćemo riješiti u najskorijem roku“. Mogla je bez čokolade, kave, ali internet…… užas, bez njega jednostavno više ne može.

- 10:12 - Komentari (19) - Isprintaj - #

16.01.2017., ponedjeljak

Malo drukčije

Bilo je to vrijeme kada sam puno više objavljivala.
Malo iz arhive za promjenu.
Pogled na cijelom zaslonu je bolji.

- 11:04 - Komentari (13) - Isprintaj - #

14.01.2017., subota

Četiri godine

Četiri godine, malo ili puno, ovisi kako kome i kako kada. Povratak na izvor često osvježi žeđ za boljim, za sretnijim, za novim. Moj je povratak na blog.hr bio prije četiri godine. Neki su bili isti, neki su promijenili nik, neki su bili novi. Mislim da me se malo tko sjeća iz prvih vremena jer tada sam pisala u skrovitosti misleći kako se to što zapišem nikome nemože svidjeti. Bilo je tada sličnih komešanja pa mi se bloger.hr činio mirniji. Nekoliko sam sjajnih godina tamo prezentirala moje pjesme, pjesmuljke, moje pisanje. Komentari kao uvijek i ovakvi i onakvi, ali navikneš se jer virtuala nije mjerilo vrijednosti napisanog bez obzira na česte komentare u formi; divno, krasno, sjajno. Dežurni kritičari su me znali pokapati, a i pohvaliti sasvim iznenada, no nitko mi nije mogao spaliti krila nakon prve poetske zbirke. Moj drugi interes je jednako okupirao sve slobodno vrijeme kao i moja putovanja. Fotografija. Potpuna nepoznanica u samom početku i učenje. Još uvijek učim i potrajat će sve dok me mentalne sposobnosti budu služile. Četiri godine su vrlo brzo prošle, a iza njih na blog.hr ostalo je zapisano četiristo postova. Netko ima toliko i više u godinu dana, ali mislim da je sasvim dovoljno. Vjerujem da su moja foto-putovanja bila dobro opisana, da nisu uzimala previše blogerskog vremena. Ne pratim sve blogere svakog dana. Ponekad me potakne tema, naslov, izdvojen post i sl. Osim toga često se vratim u arhivu po mom mišljenju izuzetne pjesnikinje kojoj se od samog početka mog blogiranja divim. To je https://blog.dnevnik.hr/mirisdunje/.
Nadam se da će mi zdravlje dozvoliti družiti se i dalje istim intenzitetom. Svima koji ste ikada svratili na moje stranice, sa komentarom ili bez svejedno, zahvaljujem na svakoj podršci. Pa eto sutra krećem u petu godinu pisanja, neka bude lijepa kao i ove četiri do sada.

- 12:43 - Komentari (28) - Isprintaj - #

05.01.2017., četvrtak

Ljute me

Rekla bih da smo mi ipak vrlo hrabri. Zašto tako mislim? Slušam već nekoliko dana i na radiju i na televizijskim programima kako poznati ljudi iz umjetnosti, iz kulture, a i političari analiziraju prošlu godinu. Svatko iznosi ono što je njemu bitno i po čemu će je pamtiti. Još nisam primijetila da su pitali nekog siromaha koji je bez posla, koji je blokiran, koji ni kuće ni kućišta nema. Nisu pitali nikoga iz redova socijalnih trgovina, ili pučkih kuhinja. Zašto njih nisu pitali po čemu će oni pamtiti? Onda politička obilježavanja u vezi Božića i jednog i drugog gdje se svi tituliraju kao uvaženi ovaj, uvaženi onaj i sretno jedni drugima čestitaju. Svi ti uvaženi toliko su osiromašili ovaj narod da je gotovo degutantno gledati i slušati kako su međusobno divni i krasni. Kao Pilat svi peru svoje prljave ruke nakon svih prljavih rabota i to ne samo prošle godine već godinama unazad. Po čemu treba pamtiti prošlu godinu, mislim najbolje ni po čemu. Zaboraviti je što prije i pokušati preživjeti još jednu bez ikakve garancije za išta bolje. Zato kažem da smo hrabri.

hrabri su i tam gore

- 16:54 - Komentari (32) - Isprintaj - #

01.01.2017., nedjelja

Sretna sretnija najsretnija

2017. godina svim blogerima i adminima

ova mi je nekako najdraža, a ostale u nekom drugom postu

- 14:48 - Komentari (16) - Isprintaj - #