život je kako kada

< srpanj, 2016 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Opis bloga
za uživanje


Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.

Ako želiš nešto reći
demetra02@gmail.com

Početak
Blog je ponovo registriran 15.01.2013.

Jou rais me up

27.07.2016., srijeda

Vratimo se u Cobh

Posjet muzeju

O Titaniku sve znate pa nema potrebe o povijesnom dijelu pisati. Zanimljivo su osmislili razgledavanje. U određeno vrijeme se skupi grupa, nevezano o organiziranim grupama, svi su kao putnici na "brodu". Ulaznica je putna karta na ime osobe koja je preživjela pa je mogla ispričati.
Moja karta


Audio-vizualni dio je sjajno napravljen. Prostorija iz koje priča kreće je napravljena kao paluba


Pošto smo saznali da je Cobh (Cov) bila zadnja luka nakon koje je Titanik doživio havariju izlazimo na balkon muzeja prema moru. Na istom su se mjestu zadnji put fotografirali


Još uvijek je sačuvan drveni kej gdje je brod bio vezan


Tu me privukao ovaj kormoran pa sam ga kliknula


dok je vodičkica prepričavala dio povijesti


I zvono je postavljeno pa smo prije napuštanja palube zvonili ili škljocali kao ja


A onda s obzirom da nas je kiša pratila ušli smo u brod razgledati smještaj.
Najprije dame kak je red


Oni debelih pobelaraca (novčanika) imali su čast biti u prvoj klasi koja je izgledala ovako:

Tu nas je opet dočekao informator sa detaljnim opisom


No ipak je bilo, a i bit će uvijek puno više sirotinje koja je bila u trećoj klasi:

Zatim smo se vratili na most gdje nas je dočekao kapet sa obavijestima o vremenu, brzini plovidbe i raznim informacijama

I tako smo korak po korak doživjeli havariju. Mi preživjeli smo još jednom obišli neke uspomene iz tog vremena


I zadovoljni što je to ipak samo muzej izašli na oblačan dan, laganu kišicu i svratili na okrepu koja apsolutno dobro dođe kada se čovjek prisjeti kako su ti siroti ljudi završili.


U tom sam pubu pronašla nekaj stvarno zanimljivo, ali o tome u idućem postu.
Ostanite mi dobro i veselo kao uvijek.


- 11:11 - Komentari (16) - Isprintaj - #