život je kako kada

< lipanj, 2016 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Opis bloga


Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.

Ako želiš nešto reći
demetra02@gmail.com

Početak
Blog je ponovo registriran 13.01.2013.

ljubav

10.06.2016., petak

SKELLIG MICHAEL prvi dio

Vjerujem da se u Lijepoj Našoj (zaboravimo na čas politiku) često iznenadimo ljepotom koja nam se nudi, ali treba si dozvoliti vidjeti. Ponekad mi se čini da su neka područja zaštićena od razgledavanja samo zato što se to onima koji bi trebali kvalitetno organizirati taj posao ne mili raditi. Zašto to kažem? Kao svaki put kada posjetim neki od sjajnih dijelova Irske usporedim sa mojom domovinom. Ovdje je sve dozvoljeno, a opet dovoljno zaštićeno. Na svemu zarađuju, doista na svemu. Jedan od izleta je bio fascinantan. No i mi konja za trku imamo samo ga treba osedlati. Nadam se da će se to shvatiti u bliskoj budućnosti.
Pa da krenemo na izlet:
Oko sat vremena vožnje iz Portmagee ( nije obavezno, ima i drugih luka iz kojih se kreće) doživjet ćete razlog izleta.

Skellig Michael (irski: Sceilig Mhichíl), se naziva Velika stijena (irski: Sceilig Mhór). To je veći od dva Skellig otoca, 11,6 km (7,2 mi) zapadno od Iveragh poluotoka u županiji Kerry. Na tom većem otoku je Kršćanski samostan koji je osnovan u nekom trenutku između 6. i 8. stoljeća i stalno je postojao do kasnog 12. stoljeću. Ostaci samostana, i najveći dio otoka, su UNESCO-va Svjetska baština od 1996. godine.
Što točno znači skelling nisam uspjela saznati čak ni od lokalnog skipera iako već godinama vozi turiste na obilasku obadva otoka. Ni wikipedia mi nije baš pomogla. Stvarno treba biti blizu otoka da bi se shvatilo koliko je bilo opasno, ali i prekrasno biti na Atlantiku pogotovo u ona vremena. Kako su dobavljali hranu jer tamo na tim stijenama mislim da ništa ne može rasti pogotovo pod udarima vjetrova Atlantika sa svih strana. Mi smo, kako je rekao skiper, imali krasno vrijeme i mirno more, a opet smo mogli samo sjediti jer se zibalo sa svih strana, propinjalo i propadalo. U nekim sam trenucima čak bila prilično uplašena. Dosta priče, slijedi nekoliko fotografija:



karta je kupljena



ohrabrivanje za Atlantik, a gdje drugdje nego.......



i to prema ovom otoku na slici



polazak..., ups ma ne ovako...



OVAKO, naravno. Nastavak slijedi.

Koga zanima saznati više opet kao uvijek

Skellig Michael


- 11:17 - Komentari (14) - Isprintaj - #