Irska je, svima znano, poznata po ovcama, janjetini. Kažu mi da su najveći izvoznici janjetine za Francusku. Osim ovaca, poznati su po sjajnim sirevima, a to znači da imaju dovoljno krava što se u pojedinim županijama zorno vidi, recimo Cork County. O muzeju putra u Corku sam kratko izvijestila i sjetila se kako mi imamo Zdenku u Velikim Zdencima, ali nisam sigurna da li imamo i muzej o recimo samom osnivanju tvornice 1897. godine i kako je sir dobio ime po gospođi Zdenki, kćerki vlasnika. Bilo bi to jednako zanimljivo turistima kao što je meni bilo u muzeju putra. No da se vratim na ovce. Imamo i mi ovce i to sve više. Istina poneki vuk zaharači i stradaju neke glave i to je problem ovčara iako ja mislim da imaju i veći. Volim pratiti poljoprivredne emisije pa sam se ovih dana sjetila koliko problema ovčari imaju sa vunom kada ovce ošišaju. I to je moja tema. VUNA.
Posjetila sam jedno od poznatih mjesta gdje se nekada vuna prerađivala. Blarney. Dakle ostanete bez daha kada vidite što je Wollen mills (ja to zovem vunara jer nemam pojma zašto se zove mlin) danas u Blarney-u. Ne želim vas ponovo opteretiti poviješću, jer koga zanima naći će informacije (postoje razni prevoditelji koji će bar približno prevesti sa engleskog), već samo u par slika. Stalno se pitam zašto i mi ne bismo mogli imati sjajne vunene predmete kao Irci, zar smo manje sposobni, manje pametni. Koji to vrag kolo vodi.
Ogromna trgovina link za vidjeti (https://www.blarney.com/store-opening-hours/)
dio gdje se proizvodilo, a sada je uz ogromnu trgovinu (u kojoj me sve zabolilo jer je nama penzićima nedostižno dok Irci čak i penzići kupuju s osmjehom), veliki restoran vrlo dobro opskrbljen i stvarno jeftin. Pa da pukneš od muke.
jedino što me začudilo je da u info centru nije bilo nikoga, vrata zaključana, a sve puno turista i kupaca. Zato sam samo škljocnula oglasni zid
Stvarno, nije li žalosno da naši političari čak nisu sposobni kopirati što drugi rade ili bar vratiti što su radili naši preci?
|
