Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.
A. Ž. K.
Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.
Misli pozitivno, samo misli pozitivno. Koliko sam puta čula te riječi više i ne znam. Prije godinu dvije sve je bilo O.K. s tim riječima jer i ja sam ih drugima često uputila. No kada sam se počela ježiti od njih, a moji su prijatelji uporno nastojali osnažiti moj duh upravo na taj način, shvatila sam koliko smo površni. Vjerujem da tek kada se nađemo u situaciji koja od nas traži puni angažman oko problema ne baš jednostavnih, tek tada nam to; misli pozitivno, samo kao riječi, najmanje pomaže. Naravno, lako je misliti pozitivno kada sve štima. U ponekim trenucima te su mi riječi bile prazne i jednostavno su mi prijatelji toliko išli na živce da bih najradije vrištala, iako su njihove želje bile dobre. Zapravo čini mi se da kako na neki način stvarno sve ostane samo na razini pro forme, neke praznine, kao eto mi smo napravili svoje, a onaj koji ima problema neka ih rješava kako god zna i umije. Šokirana spoznajom da sam iz jednog tzv. zdravog stanja u trenutku postala brojka na listi kardiologije trebalo mi je pobjeći od te istine, ali ne postoji način. Moj bijeg je vjerujem dobra odluka koju sam donijela ovih dana: Živjet ću smireno i sretno. Kako ću to provesti još ne znam, ali neću dozvoliti mom Hašimotu da zagospodari. Svaka intervencija boli i nitko ne potvrđuje garantni list, ali ću ja zato sama sebi udariti štambilj i krenuti lagano slijediti životnu stazu. Ono; misli pozitivno, više bih voljela doživjeti toplim prijateljskim zagrljajem i makar na nekoliko minuta razgovora o cipelama ili bilo čemu, samo da se odmakne od tih žica koje kroz naše arterije svako toliko kontroliraju što i kako naš motorček radi. Nitko se ne mora složiti s mojim razmišljanjem, jer ja ništa ne žalim, ali veselit će me svaki živi susret u kojem neće biti tema; samo misli pozitivno.
