Stvarno mi je dosta. Nekada, u ona vremena „mraka“, jutrom bih upalila radio koji je i danas još uvijek na stanici Radio Sljemena. Onda, u ona vremena slušala bih gotovo cijeli dan i uz posao, i doma, i u automobilu. Jutros sam prvi put isključila radio i vjerojatno će tako ostati. Draža mi je tišina nego svakog sata na najnovijim vijestima ponovo i ponovo slušati kako naši političari blate jedni druge. Trenutna opozicija pljuje po vodećima jer eto kradu, zapošljavaju, namještaju, sasvim su nesposobni, prisluškuju, obećavaju nemoguće. Sve je to u službi te prljave politike svih, stvarno svih političara. Tlak mi poraste kada se koriste isprike da svi smo mi ljudi pa omakne se. Omaklo se i trenutnoj opoziciji i to opako im se omaklo pa se zatvori popunili visoko rangiranim. K njima kao gosti dolaze vladajući na duže ili kraće vrijeme. Razmišljam da li bi netko neutralan, ako takav postoji, trebao napraviti reviziju svih „nepodopština“ (čitaj kriminalnih) djela svih političara. Neki bivši se baškare u vilama, voze privatnim helićima, o limenim ljubimcima da ne kažem, a sve je to „legalno“ „regularno“ pokradeno u vrijeme dok je mladost ginula po ratištima. Te bivše se više nitko ni ne sjeća jer tako su se dobro učahurili po zagorskim bregima, jadranskim uvalama, a bome i u metropoli se dobro skrivaju. I dok narod odlazi u karitase, pučke kuhinje, socijalne trgovine, najvažnija je vijest hoće li ministar zaposliti po vezi. U isto vrijeme razmišljam koliko tih prisluškivača ima posvuda. Koga oni sve prate i prisluškuju i zapravo na koji sve način. Tko je uopće siguran u ovoj truloj zemlji, ali meni jedinoj u kojoj bih voljela živjeti po mjeri čovjeka, a ne prosjaka kao što živi devedeset posto naroda dok je političarima jedina briga kako sebe i svoje osigurati ne samo za života već i nakon smrti, jer izgleda da su bezvremenski.
20.05.2015.
|
