Bio je ovo dug dan...
...danas sam dosla na posao...docekala me kolegica s osmijehom i pitala me kako sam...
...danas sam imala neka vazna dogadjanja, nazovimoihtako, u mom zivotu...kad su zavrsila, nisam se mogla odlucit koga cu prvog zazvat...naravno, to je bila moja Andrulina, pa Ines, pa B, pa Ivona, pa Mare, pa mama, pa tata, pa brat....skupilo ih se, ne nuzno ovim redoslijedom, ali to nije ni bitno.... potrosila mi se baterija na jednom mobitelu...
...danas sam prije tih dogadjanja bila malo nervozna, bolje receno prilicno nervozna, i posla sam bratu na posao...on je cooler, a i njegov zagrljaj je zakon, onako velik kad me zagrli, a meni odmah malo lakse....tamo sam srela Iliju i ugodno popricala s covjekom, nasmijala se s njima...nervoza je nestala...sjela u auto, upalila Lauru Pausini i gustala...optimizam se vratio...
...danas su me pitali imam li puno prijatelja i sto bi moji prijatelji rekli o meni...bez ikakvog problema sam rekla da imam, do jednog obgrlila u mislima i rekla tocno ono sto bi oni rekli o meni...
...danas sam uspjela nasmijati neke ljude, bez puno truda, samo sam izvalila i poslije se dobro osjecala...
...danas sam posla s Mirom nakon sto godina na kavu...svakome bih pozeljela jednog Mira za prijatelja...takva srdacnost, siroki osmijeh i prijateljska rijec za svakoga, kad izadjes vanka s njim nema sanse da ce ti bit dosadno i da se neces dobro zabavit...bas sam sretna sto sam i ja njegova prijateljica, i sto mi je on prijatelj...
...poslije kave sam sjela u auto, stavila cd od Barrya Whitea, napravila djir kroz cijeli moj mali Grad da, B, "onaj" djir) i gustala u muzici, osvjetljenim ulicama, prolaznicima...osjecala sam se nekako mirno i zadovoljno...
...dosla sam doma, brat me pogledao, nasmijao se i reko ono njegovo "Đe si mala?"
...danas sam se probudila tuzna, ali vise nisam, mirna sam i zadovoljna...
...ma koliko se osjecala usamljeno, ja zaista...nisam sama...
|
