U Međugorju...
...danas je kucno vijece odlucilo, kao sto je vec B1 i rekla, da odemo svi skupa u Međugorje...ja sam malo njorgala i trazila da me ne bude izvan zora i da cu ic gdje god hoce...mama je rekla: Bog ti pamet prosvijetlio! (njezina omiljena uzrecica meni) a kontam ja, ajde, da i to vidimo...
...bio mi je gust ih svih potrpat u bebicu i vozit se...nije bilo guzve, nijednom nismo fulali put, osim sto sam jednom proklizala i pokazala kako na bebici radi ABS... :)
...uglavnom, kad smo dosli u Međugorje, prvo sam mislila da smo dosli u neki drugi grad jer sam zadnji put bila prije nekih 10-12 godina i toliko ogromnih zgrada u pastelnim bojama tad nije bilo...
...odlucili smo prvo krenut na Brdo Ukazanja...taj put smo lako prepoznali, nije se puno promijenio osim sto su nikle nove suvenirnice...malo kiči ali sto cemo...
...malo je bio naporan uspon jer se sastoji od samih ostrih stijena buduci stvarno dosta hodocasnika tuda prolazi, tako da je vec kamen dobro izlizan, ali nije nam bio problem...
...to kako sam se ja osjecala gore, sto sam osjetila i to necu ovdje pisat jer su to stvari koje inace drzim za sebe, ali evo nekoliko fotografija sa samog mjesta Ukazanja...
...nakon toga smo posli u crkvu...potrefili smo misu na engleskom, ali nije bilo problem pratit, zapalili svijecu i uputili se nazad...
...sve ok, zanimljivo mi je to sve i to zajednistvo ljudi, svi misle isto, svi dolaze s jednim ciljem, ali ne mogu da mi se ne zgadi da komercijalizacija svega...Gospa na skolskom ruksaku, vrećici za ic u spenzu, salici, svudje...nije mi to primjereno tom mjestu...s jedne strane ljudi koji su dosli svaki sa svojom molitvom, nadom, vjerom, a s druge strane kao na sajmu trgovci prodavaju sve i svasta na jedan neukusan nacin...
...ali dobro, bio je lijep dan sve u svemu...svidjelo mi se obiteljsko druzenje koje nismo imali prilicno dugo, ovako smo svi bili na hrpi, vecinu vremena u malom autu tako da je putovanje proslo s dosta zezancije i smijeha...
...nismo imali vremena za svracat u muzej u Vidu (to je sljedeca posta, cure moje, tako da znate) ali smo se popeli do crkve, vidjeli kip kneza Domagoja i uz lijepu Neretvu i čarobnu dolinu nazad doma...a ovaj kolaz fotografija sam posebno stavila da se ulizem mojoj B1 jer me viče da samo kukam a da nikako slike ne stavljam...mislim da ce joj se ove posebno svidjet... :))
Jel da je ovo pogled od kojeg zastaje dah...?
|
